Jeremija (Šarić)/Glava 3.
← Glava 2.
|
Jeremija (Šarić) |
Glava 4. →
|
1 Stavimo slučaj: Čovjek pusti ženu svoju. Ona ode od njega i pođe za drugoga. Hoće li se onaj opet vratiti k njoj? Nije li se takva žena sasvim oskvrnila? S mnogim si se prijateljima ti upustila i hoćeš li se opet vratiti k meni? veli Gospod.
2 "Podigni oči svoje k visinama i ogledaj! Gdje se nije tebi učinila sramota? Na putovima si sjedio, čekajući ih, kao Arapin u pustinji. Tako si osramotio zemlju bludom svojim i zloćom svojom.
3 Bujice su se zaustavile. Nije pao kasni dažd. Ali si ti prihvatio čelo žene zloglasne, ostavio si na stranu svaki sram.
4 Sada dakako vičeš k meni: 'Oče moj! Ti si prijatelj mladosti moje!
5 Hoće li se on vječno gnjeviti? Hoće li se Vječno opominjati toga?' Jest, tako govoriš, a pritom činiš zlo i tjeraš to do kraja!"
6 Gospod mi reče dane kralja Josije: "Jesi li vidio, što je učinila odmetnica Izrael? Išla je na svako visoko brdo i pod svako zeleno drvo i zlo je činiti ondje!
7 Mislio sam, da će doći k meni natrag, kad je to sve učinila, ali se nije vratila. To zapazila nevjernica, njezina sestra Juda.
8 A ona je i vidjela, da sam odmetnicu Izraela upravo zato, jer je činila zlo, odbacio, i dao joj knjigu raspusnu. Ali se nevjernica, njezina sestra Juda, nije uplašila, nego je otišla i isto tako činila zlo.
9 Svojim lakoumnim, razuzdanim ponašanjem oskvrnila je zemlju kamenom i drvetom činila je zlo.
10 Kod svega toga nije se vratila k meni nevjernica, njezina se, sestra Juda, svim srcem, nego samo lažno", govori Gospod.
11 Nato mi reče Gospod "Pravednija stoji odmetnica Izrael, od nevjernice Judeje.
12 Idi, viči ove riječi tamo prema sjeveru i reci: Vrati se, odmetnice, Izraele!" veli Gospod. "Neću više gnjevno gledati na vas; jer sam milostiv", veli Gospod, "ne gnjevim se dovijeka.
13 Samo priznaj krivnju zlodjela svojih, da si Gospodu, Bogu svojemu, prelomila vjernost i da si sad amo, sad tamo trčala k poganskim idolima pol svakim zelenim drvetom. Ali nijeste poslušali poziva mojega!" veli Gospod.
14 "Vratite se natrag, sinovi odmetnici!" veli Gospod. "Jer sam ja gospodar vaš. Uzet ću vas, pa bio i samo jedan iz jednoga grada i dva iz jednoga plemena, i odvest ću vas kući l Sion.
15 Dat ću vam pastire po srcu svojemu, koji će vas pasti mudrošću i razboritošću.
16 I kad se onda umnožite i mnogobrojni postanete u zemlji u one dane", veli Gospod, "neće se više nikada govoriti: 'Kovčeg zavjeta Gospodnjega!' Neće se više na njega misliti, i neće se više on spominjati, i neće ga više nestati, niti će se drugi praviti.
17 U ono će se vrijeme Jerusalem zvati prijestolje Gospodnje. Svi će se narodi neznabožački skupiti tamo, k imenu Gospodnjemu u Jerusalem, i ni jedan neće više ići za prkosom svojega opakog srca.
18 U one će se dane sjediniti kuća Judina s kućom Izraelovom. Iz zemlje sjeverne vratit će se oni zajedno u zemlju, koju sam dao u baštinu ocima vašim.
19 Ja sam bio mislio: Kako ću te ipak držati mjesto sina i dragocjenu ti zemlju podijeliti, najkrasnije prebivalište neznabožaca? Nadao sam se: 'Oče moj', tako si me zvao, da nećeš nikada odstupiti od mene!
20 Ali kao što žena nevjerno ostavi druga svojega, tako ste i vi meni prelomili vjernost, kućo Izraelova!" veli Gospod.
21 Čuj! Na visinama čuje se plač, vapaj djece Izraelove, jer su hodili krivom stazom, zaboravili Gospoda, Boga svojega!
22 "Vratite se, sinovi odmetnici, ja ću iscijeliti rane otpada vašega!" "Evo nas, dolazimo k tebi, jer si Gospod, Bog naš!
23 Doista, prijevara su humovi, buka na gorama! Doista, samo je u Gospoda, Boga našega, spasenje Izraelu.
24 Taj je sramotni idol prožderao trud otaca naših od mladosti naše, ovce njihove i goveda njihova, sinove njihove i kćeri njihove.
25 Moramo ležati u sramoti svojoj, i pokriva nas rug naš, jer smo griješili Gospodu, Bogu svojemu, mi i oci naši, od mladosti do dana današnjega. Nijesmo više pazili na glas Gospoda, Boga svojega!"
← Glava 2.
|
Jeremija (Šarić) |
Glava 4. →
|