Izlazak (Šarić)/Glava 9.
← Glava 8.
|
Izlazak (Šarić) |
1 Sad zapovjedi Gospod Mojsiju: "Idi k faraonu i zapovjedi mu: "Ovako veli Gospod, Bog Hebreja: Pusti narod moj, da mi služi!
2 Ako ga ne htjedneš pustiti i još ga dulje budeš zadržavao.
3 Ruka će Gospodnja ošinuti stoku tvoju u polju, konje, magarce, deve, goveda i ovce kugom veoma teškom.
4 A Gospod će razlikovati stoku izraelsku od stoke egipatske, tako da od svega, što pripada sinovima Izraelovim, neće poginuti ni jedan komad."
5 Gospod odredi i rok, pa reče: "Sutra već Gospod će učiniti, da to dođe na zemlju."
6 Idući dan učini to Gospod doista; sva stoka egipatska uginu, a od stoke izraelske ne uginu ipak ni jedan komad.
7 Kad se faraon raspita, izađe na vidjelo, da od stoke Izraelske ne uginu ni jedan komad. Ipak srce faraonovo ostade otvrdnuto, i on ne pusti naroda.
8 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju i Aronu: "Uzmite pune pregršti pepela iz peći, a Mojsije neka ga pred očima faraonovim razaspe prema nebu!
9 I postat će on sitan prah po svoj zemlji egipatskoj, a od njega će nastati mjehuri, što će se provaliti u čirove na ljudima i na stoci po svoj zemlji egipatskoj."
10 Oni uzeše pepela iz peći i stupiše pred faraona, i Mojsije ga razasu prema nebu, i nastadoše mjehuri, što se provališe u čirove na ljudima i na stoci.
11 A čarobnjaci ne mogoše da se pokažu pred Mojsijem od čirova, jer se mjehuri bili provalili na čarobnjacima kao na svim Egipćanima.
12 Ipak Gospod otvrdi srce faraonu, i on ih ne posluša, kao što je bio Gospod unaprijed rekao Mojsiju.
13 Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Stupi sutra rano pred faraona i reci mu: "Ovako veli Gospod, Bog Hebreja: Pusti narod moj, da mi služi!
14 Jer ovaj put učinit ću, da dođu sva zla moja na tebe, na sluge tvoje i narod tvoj, da spoznaš, da nitko nije na svoj zemlji kao ja.
15 Premda sun već do sada bio mogao ruku svoju pružiti i tebe s narodom tvojim udariti kugom, da te više ne bude na zemlji.
16 Ostavio sam te ipak naumice na životu, da osjetiš moć moju, i da se ime moje slavi po svoj zemlji.
17 Ako još dalje budeš zadržavao narod moj i ne pustiš ga.
18 Ja ću sutra u ovo doba pustiti tuču veoma tešku, kakve nije bilo u Egiptu od onoga dana, kad postade, do danas.
19 Pošlji dakle i skupi na sigurno stoku svoju i sve, što imaš u polju. Svi ljudi i životinje, što se zateku u polju i ne zaklone se pod krov, izginut će, kad pane tuča na njih."
20 Tko se od sluga faraonovih poboja prijetnje Gospodnje, skupi družinu svoju i stoku svoju u kuće na sigurno.
21 A tko nije mario za prijetnju Gospodnju, ostavi družinu svoju i stoku svoju u polju.
22 Gospod dakle zapovjedi Mojsiju: "Pruži ruku svoju prema nebu, da po svoj zemlji egipatskoj padne tuča na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u zemlji egipatskoj!"
23 I Mojsije pruži štap svoj prema nebu, i Gospod pusti gromove i tuču. Munje su padale na zemlju, i Gospod je pustio da padne tuča na zemlju egipatsku.
24 Padala je tuča, i munje su se neprestano miješale s tučom; bilo je tako strašno, kako se nije još nikada doživjelo u zemlji egipatskoj, otkad su u njoj nastanjeni ljudi.
25 Tuča potuče po svoj zemlji egipatskoj sve, što je bilo u polju, od čovjeka do živinčeta; sve pobije po polju uništi tuča i polomi sve drveće u polju.
26 Samo u zemlji gošenskoj, gdje su prebivali sinovi Izraelovi, ne pade tuča.
27 Tada posla faraon, dozva Mojsija i Arona i reče im: "Sagriješih ovaj put. Gospod je u pravu, a ja i narod moj krivi smo.
28 Pomolite se Gospodu; jer je više nego dosta toga groma strašnoga i tuče, hoću vas pustiti. Ne trebate više ovdje ostati."
29 Mojsije mu odgovori: "Dok izađem u grad, raširit ću ruke svoje Gospodu, pa će prestati gromovi, i neće više padati tuča, da spoznaš, da je zemlja Gospodnja.
30 Ali znam dobro, da se vi, ti i sluge tvoje, još ne bojite Gospoda Boga."
31 Tako propade lan i ječam, jer je ječam bio već u klasu i lan u cvijetu.
32 A pšenica i raž ne propadoše, jer kasnije dolaze.
33 Mojsije dakle otide od faraona van u grad i raširi ruke svoje Gospodu. Tada prestadoše gromovi i tuča, i dažd nije više padao na zemlju.
34 Kad vidje faraon da prestadoše dažd, tuča i gromovi, ustraja u grijehu svojemu i otvrdi srce svoje, on i sluge njegove.
35 Srce faraonovo ostade tvrdo, i on ne pusti sinove Izraelove, kao što je bio unaprijed rekao Gospod preko Mojsija.
← Glava 8.
|
Izlazak (Šarić) |