Izlazak (Šarić)/Glava 8.

¹ Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Idi k faraonu i reci mu: 'Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi služi!

² Ali ako ga ne htjedneš pustiti, gle, kaznit ću svu zemlju tvoju žabama.

³ Nil će vrvjeti žabama, koje će izaći i prodrijeti u palaču tvoju, u spavaonicu tvoju, u postelju tvoju, u kuće sluga tvojih i naroda tvojega, u peći tvoje i u naćve tvoje,

⁴ Jest, na tebe, na podanike tvoje i na sve sluge tvoje skakat će žabe.' "

⁵ Dalje zapovjedi Gospod Mojsiju: "Kaži Aronu: 'Pruži ruku svoju sa štapom svojim na rijeke, prokope i bare i izvedi žabe na zemlju egipatsku!'"

⁶ Aron pruži ruku svoju na vode egipatske, i izađoše žabe i pokriše zemlju egipatsku.

⁷ Ali čarobnjaci učiniše isto svojim čaranjem, te izađoše žabe na zemlju egipatsku.

⁸ Tada dozva faraon Mojsija i Arona i zamoli: "Molite Gospoda da mene i narod moj oslobodi od žaba, ja ću tada pustiti narod da žrtvuje Gospodu."

⁹ Mojsije odgovori faraonu: "Odredi mi samo točno, kad da zamolim za te, za sluge tvoje i narod tvoj, da se uklone žabe od babe i od kuća tvojih i samo u Nilu da ostanu!"

¹⁰ On odgovori: "Sutra." Mojsije reče: "Neka bude po želji tvojoj, da spoznaš, da nitko nije jednak Gospodu, Bogu našemu.

¹¹ Žabe će se dakle ukloniti od tebe, od kuća tvojih, od sluga tvojih i od naroda tvojega i samo će još ostati u Nilu."

¹² Nato ostaviše Mojsije i Aron faraona, i Mojsije pomoli se toplo Gospodu, da uništi žabe, kojima je bio pohodio faraona.

¹³ Gospod usliši molitvu Mojsijevu, te žabe pocrkaju u kućama, u dvorištima i u poljima.

¹⁴ Zgrnuše ih posvuda na gomile, i zemlja zasmrdje od toga.

¹⁵ Kad vidje faraon, da opet može odahnuti, ponovno otvrdi srce svoje i ne posluša ih više, kao što je bio unaprijed rekao Gospod.

¹⁶ Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Kaži Aronu: 'Pruži štap svoj i udari njim po prahu na zemlji, da se pretvori u komarce po svoj zemlji egipatskoj!' "

¹⁷ Oni učiniše tako: Aron pruži ruku svoju sa štapom i udari njim po prahu na zemlji. Tada dođoše komarci na ljude i na stoku. Sav prah na zemlji pretvori se u komarce po svoj zemlji egipatskoj.

¹⁸ Čarobnjaci egipatski pokušaše da čaranjem svojim isto tako proizvedu komarce, ali ne mogoše. Komarci napadoše na ljude i na stoku.

¹⁹ Čarobnjaci rekoše faraonu: "To je prst Božji!" Ali srce faraonovo ostade tvrdo, i on ih ne posluša, kao što je bio unaprijed rekao Gospod.

²⁰ Tada zapovjedi Gospod Mojsiju: "Sutra posve rano stupi pred faraona, kad ide k vodi, i reci mu: 'Ovako veli Gospod: Pusti narod moj, da mi služi!

²¹ Jer ako ne pustiš naroda mojega, onda ću učiniti, da dođu rojevi obada na tebe, na sluge tvoje, na narod tvoj i na palače tvoje. Kuće Egipćana, pa i zemlja, na kojoj stoje, bit će puna rojeva obada.

²² Ipak sa zemljom gošenskom, u kojoj prebiva narod moj, učinit ću na taj dan iznimku, tako da ne bude tamo rojeva obada, da spoznaš, da sam ja Gospod na zemlji.

²³ Učinit ću rastavu između naroda svojega i naroda tvojega. Sutra će se dogoditi to čudo.' "

²⁴ I Gospod učini tako, te dođoše rojevi obada u velikoj množini u palaču faraonovu, u stan sluga njegovih i na svu zemlju egipatsku. Zemlja je teško trpjela pod obadima.

²⁵ Faraon dozva Mojsija i Arona i reče: "Idite, žrtvujte Bogu svojemu ovdje u zemlji!"

²⁶ Mojsije reče: "To ne možemo činiti, jer prinosimo Gospodu, Bogu svojemu, žrtve, koje su Egipćanima nečiste. Kad bismo pred očima Egipćana prinosili žrtve, koje su njima mrske, ne bi li nas na mjestu kamenovali?

²⁷ Mi hoćemo tri dana hoda daleko ići u pustinju i tamo žrtvovati Gospodu, Bogu svojemu, kao što nam zapovjedi."

²⁸ Faraon reče: "Pustit ću vas, da žrtvujete Gospodu, Bogu svojemu, u pustinji, samo ne idite predaleko! I Molite se za me!"

²⁹ Mojsije odgovori: "Ja odoh sada od tebe i pomoliti se Gospodu sutra će otići rojevi obada od faraona, od sluga njegovih i naroda njegova. Samo neka faraon više ne vara naroda, pa da ga ipak ne pusti, da žrtvuje Gospodu!"

³⁰ I ode Mojsije od faraona i pomoli se Gospodu.

³¹ Gospod usliši molitvu Mojsijevu i ukloni rojeve obada od faraona, od sluga njegovih i naroda njegova, i ne ostade ni jedna.

³² Ali faraon i ovaj put otvrdi srce svoje i ne pusti naroda.

← Glava 7.

Izlazak (Šarić)

Glava 9. →