Izaija (Šarić)/Glava 16.
| Izaija (Šarić) |
1 "Šaljite janjce vladaocu u zemlji Seli preko pustinje prema gori kćeri sionske!"
2 Kao ptice, što bježe, kao gnijezdo istjerano bit će kćeri Moaba na gazovima Amona.
3 "Učini vijeće! Stvori odluku! Načini kao noć sjenu svoju u podne! Zakloni izgnane! Nemoj izdati bjegunaca!
4 Ah, da bi mogli kod tebe boraviti izgnanici Moabovi! Od pustošnika budi im zaštita, jer nest; je nasilnika, prestaje pustošenje, iščeznuo je iz zemlje tlačitelj.
5 Podiže se prijestolje u milosti, na njemu sjedi po vjernosti sudac u šatoru Davidovu, koji teži za pravicom i traži pravednost."
6 "Čuli smo za oholost Moaba, vrlo veliku, za uznositost njegovu, nadutost njegovu, obijest njegovu i za ništetnu hvalidbu njegovu."
7 Zato će Moab jaukati za Moabom. Sve će jaukati. Za kolačima od grožđa iz Kir-Hareseta uzdisat će, posve poraženi.
8 Jer se posušiše polja Hešbona, čokot Sibme. Gospoda naroda potrše plemenito grožđe njihovo, što je dosezalo do Jazera, zamicalo do u pustinju, kojemu su se loze pružale i dolazile do na more.
9 Zato ću plakati s Jazerom za lozama Sibme, zalijevat ću te suzama, Hešbone i Elealo; jer u žetvu tvoju i u berbu tvoju udari poziv na rat.
10 Nestade radosti i veselja s polja rodnoga, u vinogradima se ne podvikuje, ne pjeva se, vina u kacama ne gazi gazilac, zamuklo je podvikivanje.
11 Zato jadikuje srce moje nad Moabom kao citara, nutrina moja nad Kir-Herešom.
12 Kad se pojavi Moab i umori se na visini i dođe u svetište, da se pomoli: ništa neće postići.
13 Ovo je riječ, koju nekoć reče Gospod o Moabu.
14 . A sada je govorio Gospod ovako: "U tri godine kao godine jednog najamnika postala je prezrena slava Moabova sa svim velikim mnoštvom. Još je samo ostatak, vrlo malen, neugledan."
| Izaija (Šarić) |