Ištipana hartija/Knjiga druga/Svakidašnjost
← Kitty | Ištipana hartija Knjiga druga, SVAKIDAŠNJOST autor: Janko Polić Kamov |
Popijevka → |
Svakidašnjost
uredi- Prazna ko panike mozak i hlače sankilota
- i miso bogomolje.
- Sablast koju je gledo i ženij i Kain i luda
- al nikada, nikada oni koji su — "dobre volje".
- Jer nitko ne gleda sebe
- nit sebe vidi...
- A pjesnik razmeta hrbat
- po tvrdoj hridi.
- Jer nema kreveta mekog
- pod nebom goli'...
- A kada si ljubav htio,
- našo si boli.
- I kada si pisat pošo
- prepune krvi,
- ruka je drhtat stala
- i pero smrvi.
- A kritik, slobodno rokti:
- grdne li pjesni!
- Kad ne zna krvave tinte,
- što hart'jom bjesni.
- Reguluj bujicu rijeke
- na korist puka,
- al pusti pjesnika pjevat
- i urlat — vuka!
- Jer nitko ne vidi sebe i nitko ne gleda sebe,
- al kada sam ono pošo kroz vaše redove guste
- uprvši ogromne oči ko dva da zrcala uprh,
- mogli ste vidjeti sebe, sablasti prazne i puste.
- Derana znao sam jednog, za inat kada bi noktom
- po staklu strugo i strugo i misli smetao — strugo —
- ščepah ga tad za ušesa — u svemu magarcu nalik —
- pa drmah čvrsto i dugo.
- Deran je plako ko deran, plako ko tele se veli
- — teletu nalik je bio umnošću više no plačem —
- i sutra — Jovo nanovo — i tako za život cijeli.
- ... A kose strše i strše i mravi mrmolje mozgom
- i pauk mislima prede i mora hvata se mesa —
- Derane! Magare! Tele! Onog sam ščepao češće,
- al ovaj nema — ušesa.
- Gdje ću da iskalim srdžbu — prepuna čaša je moja. —
- Glupim ste rukama pokrov na lonac kipući spleli.
- Čuvajte život i sebe! Nitko lje zaplakat neće,
- ako se piće istrese i lonac razmrska cijeli!!!
Sljedeća stranica→ |