Ištipana hartija/Knjiga druga/Svakidašnjost

Kitty Ištipana hartija Knjiga druga, SVAKIDAŠNJOST
autor: Janko Polić Kamov
Popijevka


Svakidašnjost

uredi
Prazna ko panike mozak i hlače sankilota
i miso bogomolje.
Sablast koju je gledo i ženij i Kain i luda
al nikada, nikada oni koji su — "dobre volje".
Jer nitko ne gleda sebe
nit sebe vidi...
A pjesnik razmeta hrbat
po tvrdoj hridi.
Jer nema kreveta mekog
pod nebom goli'...
A kada si ljubav htio,
našo si boli.
I kada si pisat pošo
prepune krvi,
ruka je drhtat stala
i pero smrvi.
A kritik, slobodno rokti:
grdne li pjesni!
Kad ne zna krvave tinte,
što hart'jom bjesni.
Reguluj bujicu rijeke
na korist puka,
al pusti pjesnika pjevat
i urlat — vuka!
Jer nitko ne vidi sebe i nitko ne gleda sebe,
al kada sam ono pošo kroz vaše redove guste
uprvši ogromne oči ko dva da zrcala uprh,
mogli ste vidjeti sebe, sablasti prazne i puste.
Derana znao sam jednog, za inat kada bi noktom
po staklu strugo i strugo i misli smetao — strugo —
ščepah ga tad za ušesa — u svemu magarcu nalik —
pa drmah čvrsto i dugo.
Deran je plako ko deran, plako ko tele se veli
— teletu nalik je bio umnošću više no plačem —
i sutra — Jovo nanovo — i tako za život cijeli.
... A kose strše i strše i mravi mrmolje mozgom
i pauk mislima prede i mora hvata se mesa —
Derane! Magare! Tele! Onog sam ščepao češće,
al ovaj nema — ušesa.
Gdje ću da iskalim srdžbu — prepuna čaša je moja. —
Glupim ste rukama pokrov na lonac kipući spleli.
Čuvajte život i sebe! Nitko lje zaplakat neće,
ako se piće istrese i lonac razmrska cijeli!!!



Sljedeća stranica