Ištipana hartija/Knjiga druga/Na dnu
← U mraku | Ištipana hartija Knjiga druga, NA DNU autor: Janko Polić Kamov |
Kitty → |
Na dnu
urediI
uredi- I spustismo se, tonusmo u crno,
- gdje nikad sunce okom ne zaviri —
- ko da si zabo u pješčanu zrno
- i miso tud se u besplođe širi.
- A plašt od noći glavu mi zagrnuo,
- tek nagon uma upropašten viri
- i dere sulud ono grozno — crno,
- gdje škripom dršću nevidni vampiri.
- I sve što dere — plašt je dublji, grči:
- i sve što dublji — nagon jače dr'ti;
- i sve što jače — zabludom se mrči.
- I nigdje pomoć jedne brze smrti:
- ko u prostor abisni duga lutnja,
- gdje riječ plane — a odječi šutnja.
II
uredi- I sve to ode: i dobro i lijepo
- i sve, što čovjek riječima je zvao
- i sve, što um je u sisteme sklepo
- i sve, što sklad je na hartiju dao.
- Tud sami đavo sve je ljudsko scijepo,
- sve ono, što je gorak kroz svijet brao
- i zlo i dobro, rugobno i lijepo
- i — tu sam ko sa neba pao.
- U kotal mraka sve se ovo svali
- u jetki porug na diobu ljudi,
- gdje jasnim slovom sve su ljudsko zvali.
- A tu tek haos osjeća ludi,
- što svi su kao "logica pazzesca"
- ko u noć gromku kratko svjetlo bljeska.
III
uredi- Razumjeste l' me, zapjenjene glave,
- o mozgovi, gdje zločin se talasa,
- u sparnoj stisci gdje se ljudi dave
- ko naplav ljudska rad drveta Spasa?
- Il prsnu zemlja s užarene lave
- il Raskoljnikov to se muklo glasa?
- I ne već misli, to se ljudi dave
- ko od panike izblijedjela masa.
- A tamo Kain iskrivio pleća
- na glupi upit: "a zašto ga smrvi?"
- Ta ni on ne zna i čemu ga sjeća
- i mukle tutnje i provale krvi
- i kako mu se isprejela glava
- i kako prsnu užarena lava.
IV
uredi- Ko kad je ono heroj iz Itala
- medalju zabo u mliječne grudi:
- ko da se zgodi od obijesti šala,
- ko bijelo lice da od stida rudi.
- O kakva ga je to sirena zvala,
- da smrtnim nožem kroza živo bludi
- i žensku dražest baca u zub Bala
- i mušku snagu da Jehovi nudi?
- Pa kad je glupost iscijedila svoju
- prokletstvom grubim vjenčavši ubicu
- i "podlost" sunuv u lice heroju
- i "slavom" mrtvoj izmorivši žicu —
- Tu sađoh dublje, a kad trgoh gore
- sarkazmom gorkim igrahu mi bore.
Sljedeća stranica→ |