Hrvatska povijest. Drugi dio (Šišić)/Dodatak

← Poglavlje IX.

Hrvatska povijest —  Drugi dio: od godine 1526. do godine 1790. autor: Ferdo Šišić

Sadržaj →

DODATAK.
_____
Izvori i literatura historije hrvatske od najsta-
rijih dana do godine 1868.¹

A. Općenita djela.

Prvi je napisao sustavnu historiju hrvatsku za- grebački kanonik Juraj barun Rattkay od Velikoga Tabora (* 1612 † 1666) i to pod naslovom „Memoria regum et banorum reg- norum Dalmatiae, Croatiae et Sla- voniae, inchoata ab origine sua et usque ad praesentem annum 1652. deducta", izišla u Beču iste godine 1652. To je djelo osnovano za čitavo starije doba na veoma nepouzdanim podacima, tekar za doba Rattkayevo ima i danas vrijednosti. Pored sve te nekritičnosti ipak je to važno, što je ono prožeto čisto hrvatskim duhom.
Mnogo je bolje djelo, što ga je napisao Tro- giranin Ivan Lučić (Lucius) (* 1609 † 1679) pod naslovom : „De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex", te štampom izdao u Amsterdamu god. 1666. Djelo Lucićevo ide od naj- starijih dana do god. 1420., to jest do onoga vre- mena, kad je Hrvatska izgubila Dalmaciju. Lučić
_______
¹ _{Ostatak dodan je trećemu dijelu ove historije iz ekonomičkih razloga.} je pravo reći utemeljitelj (otac) hrvatske historio- grafije, što više, današnja nauka naša poglavito počiva na njegovim rezultatima (naročito što se tiče doba narodne dinastije), te mu nije bog zna kako daleko utekla. Razlog tome je to, što je Lučić sabrao u svojem djelu sve isprave, do kojih je mogao doći i sve stare pisce, dakle izvore prve ruke, te se isključivo njima služio. Tim nam je spasao mnogo spomenika od sigurne propasti. Djelo odiše više duhom mletačkim, nego li hrvatskim.
Dalji historik naš jeste kanonik zagrebački Baltazar Adam Krčelić (* 1715 † 1778) koji je štampao i izdao u Zagrebu 1770. djelo .„De regnis Dalmatiae, Croatiae et Scla- voniae notitiae praeliminarea". Ovo djelo ide samo do god. 1564., naime do smrti kralja Ferdinanda I. Pisac nije tako kritičan kao Lučić, premda se i on služio gradjom iz arkiva zagre- bačkih, ali je tim tendencijozniji, jer ide za tim da opravda centralizaciju od strane beč- koga dvora, u čijoj je plaći i bio.
Mnogo je važnije i temeljitije djelo, što ga je napisao Zagrebčanin bivši ježovita Josip Mi- koczi (* 1734. t 1800.) pod naslovom: „Oti- orum Croatiae" u Budimu 1806. Ono ras- pravlja isključivo doba narodne dinastije na osnovu svega tada poznatoga materijala, te spada medju najvrsnija djela starije hrvatske historiografije.
U ilirsko doba napisao je u četiri sveske vrlo slabo djelo župnik Ivan Svear: „Ogledalo Ili- riuma" štampano u Zagrebu 1839 do 1842. Prve tri sveske obradjuju staru povijest do god. 1114., to jest smrti Kolomanove, i to tako, kao da su Iliri autohtoni, a južni Slaveni njihovi potomci. Četvrti svezak, koji ide do god. 1790., već je bolji. To je prva historija pisana hrvatskim je- zikom.
Iza Šveara izdao je malu knjigu Ivan Krst. Tkalčić: Hrvatska povjestnica, u Za- grebu 1861., da zadovolji potrebi tadanje genera- cije za povraćena ustava, a onda Šime Ljubić: Pregled hrvatske povjesti, izdano na Rijeci 1864. Ova potonja knjiga ima i danas vrijednosti poradi upotrebljenih mletačkih izvora, koji još ni sada nisu štampom objelodanjen, naročito za doba 1531. dalje.
Sva je ova djela daleko natkrilio Tade Smi- čiklas, kad je godine 1879. i 1882. izdao troškom „Matice Hrvatske" prvo kritično i patriotskim duhom napisano krasno djelo : „Poviest Hrvatske" u dva sveska ; prvi obuhvata dogadjaje do god. 1526., dok drugi ide do god. 1848. Ovo je djelo iz- radjeno na osnovu svega tada pristupnoga materi- jala, a djelomično u drugom svesku i na arkiva- lijama. Kako je od onda, kad je izradjeno, pa do danas prošlo gotovo trideset godina, a za to je vri- jeme izišlo mnoštvo novih izvora, to je, naročito u prvom svesku, ovo djelo danas donekle zastarjelo.
Prema stanju današnje nauke i izvora objelo- danjuje veliko djelo Vjekoslav Klaić: Po- vjest Hrvata, od kojega su do sada izišle četiri sveske obuhvatajući vrijeme do god. 1526. Ovomu djelu još su priložene i savremene slike. Izradbom svojom i opširnošću nadilazi sva dosadanja djela. samo bi poželjno bilo, da što prije čitavo izidje. Naročito razdoblje od godine 1409. do 1516. sasvim je novo i dosle nepoznato, dašto poglavito obzirom na hrvatsku prošlost.
U manjem opsegu izdao je popularnu knjigu dr. Rudolf Horvat: Povjest Hrvatske, u Petrinji 1904. U tom se djelu iza svakoga poglavlja spominju „Izvori i literatura", prečesto i spisi bez ikake naučne vrijednosti. Za brzu i kratku uputu u hrvatsku prošlost djelo je Horvatovo sasvim dobro i zgodno.
Iza općenitih djela prijedjimo sada na izvore i literaturu pojedinih odsjeka naše prošlosti.

B. Posebna djela

I.
Za narodne dinastije

(do 1102.).

Sve isprave, zapisnike crkvenih sabora i iz- vatke iz pisaca sabrao je u jednu zbirku dr. Franjo Rački pod naslovom : „Documenta histo- riae chroaticae periodum antiquam illustrantia" Zagreb 1877. (Izišlo kao sedma sveska kolekcije „Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium".) Dopunjak toj zbirci čine : „Novo nadjeni spomenici iz IX, i XI. vijeka za panonsko-moravsku.
_______
¹_{Prva sveska ide do god. 1301., druga od 1301. do 1409., treća od 1409. do 1458., a četvrta od 1458. do 1526. Peta knjiga, od 1526. do 1608., upravo je u štampi.} bugarsku i hrvatsku povijest" što, ih je izdao isti Rački s dr. Franjom Miklo- šićem u „Starinama" jugoslav. akademije vol. XII. (Zagreb, 1880).
„Documenta" su nesumnjivo glavno djelo Račkovo. Ona se dijele ovako : Prvi dio (Acta) sadržaje sve isprave, što su nam se sačuvale iz vre- mena narodne dinastije. Kod toga posla postupao je izdavač veoma (često i prestrogo) kritički. Rački se naime nije zadovoljio samo time, što je išao u trag originalima, odnosno najstarijim prijepisima, nego je označio više listina kao sumnjive, falzifi- kovane ili preradjene. Premda je ovo najbolje iz- danje, što ga dosada imamo, ipak je i ono danas po- trebno temeljite revizije ; poradi toga sprema jugo- slavenska akademija u redakciji svoga predsjed- nika Tadije Smičiklasa novo izdanje istih isprava kao prvu svesku svoga diploi^atskog zbor- nika („Codex diplomaticus"). Drugi dio Račkovih "Documenta" obuhvata sačuvane nam zapisnike crkvenih sabora ili sinoda (Rescripta et sy- nodalia), od kojih su mnogi veoma važni i po svjetsku historiju, kao primjerice zapisnici sa- bora spljetskoga od 924. Treći dio, koji je pod- jedno i najopsežniji, sačinjavaju izvodi iz ljetopisa i pisaca, domaćih i stranih, u koliko se tiču hrvatske prošlosti prije god. 1102. ("Excerpta e scripto- ribus".) Ovi su izvodi otšampani kronološkim redom, "tako da je od brojnih ekscerpta iz raz- ličitih ljetopisaca sastavljena kao neka zasebna hrvatska kronika", kako zgodno kaže Klaić ("Povj. hrvat." I., 305.). Sva su ova tri dijela snab- djevena jošte i obiljem vrlo dobrih i važnih bilje- žaka, kojima se budi koje geografsko ili lično ime kuša istumačiti, budi stari način datiranja od- gonetati. Na koncu dodan je veoma brižno složen „Index", u kojem su naročito važne razne grupe (n. pr. Chroati itd.).
Ostatke umjetničkih spomenika i natpise na kamenu sabrao je don Frane Bulić u djelu : „Hrvatski spomenici u Kninskoj okolici uz ostale suvremene dalmatinske iz dobe narodne dinastije. Svezak I., Zagreb 1888", a poslije toga objelodanio je važni natpis hrvatske kraljice Jelene iz god. 976. pod naslovom: „Izvještaj o crkvi sv. Marije od Otoka i nadgrobnom napisu kraljice Jelene" (Vjesnik hrv. arheol. društva N. S. vol. V. Zagreb 1901.)
Nalično djelo kao „Documenta", ali moder- nije, te u mnogočem bolje, jeste dr. Frano Kos: Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku. Prva knjiga (501—800). Ljubljana 1903. i druga knjiga (801—1000). Ljubljana 1906. Tu su sabrani i protumačeni svi izvadci iz raznih pisaca što se tiču prošlosti ne samo slovenske, nego djelomično i hrvatske. Pred svakom je sveskom vrlo dobar uvod.
Od pojedinih domaćih rasprava navodim : Rački: Kada i kako se preobrazi hrvatska kne- ževina u kraljevinu? Rad jugoslav. akad. vol. XVII. Zagreb 1871. — Rački : Borba južnih Slavena za državnu neodvisnost u XI. vijeku. Rad vol. 24, 25, 27, 28, 30, 31. Zagreb 1873—1875. — Rački : Hrvatska prije XII. vijeka glede na zemljišni opseg i narod. Rad 56. i 57. Zagreb 1881. (vrlo dobro). — Rački : Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. sto- ljeća. Rad 70, 79, 91, 99, 105, 115 i 116, te posebno Zagreb 1894.
Klaić : Hrvatski bani za narodne dinastije. Vjestnik kr. zem. arkiva vol. I. Zagreb 1899.
Kršnjavi : Prilozi historiji salonitani Tome arcidjakona spljetskoga. Vjestnik kr. zem. arkiva vol. II. Zagreb 1900.
Manojlović: Jadransko primorje IX. sto- ljeća u svjetlu istočno-rimske povijesti. Rad vol. 150. Zagreb 1902.
Brašnić : Župe u državi hrvatskoj za na- rodne dinastije. 3. izdanje. Program vinkovačke gimnazije 1879.
Poparić: O pomorskoj sili Hrvata za doba narodnih vladara, Zagreb 1899. Gruber : Davni Slaveni i njihova pra- domovina. „Prosvjeta" 1907. br. 13, 14, 15. — Gru- ber : O pradomovini i seobi Hrvata, „Prosvjeta" 1908. br. 5, 6, 7, 8, 9. — Gruber : Hrvatska za Trpimira i Krešimira, „Prosvjeta" 1904. br. 21, 22, 23. — Gruber : Domagoj i Sedeslav. , »Prosvjeta** 1905., br. 1. — Gruber: Branimir i Mutimir hrvatski knezovi. „Prosvjeta" 1905. br. 16, 17. — Gruber: Slavić kralj hrvatski, „Prosvjeta" 1906. br. 9, 10, 11, 12.
Šišić : O podrijetlu i zasužnjenju hrvatskoga kralja Slavića. Vjesnik arkeol. društva N. S. sv. VII. (1904.) — Šišić: O smrti hrvatskoga kralja Zvonimira. Vjesnik arheol. društva N. S. sv. VIII. (1905.) Od stranih radnika treba osobito istaknuti :
Kovačević-Jovanović: Istorija srp- skoga naroda. Vol. I. i II. Beograd 1893 i 1894.
Šafařík : Slovanske starožitnosti. 2. izd. Praha 1862—1863. (Njem. I. izd. Slavische Alter- thümer. 2 vol. Leipzig 1843/4.)
Niederle : Slovanske starožitnosti. Díl I. Čast I. V Praze 1902 ; díl I., čast II. V Praze 1904 ; díl II. čast I. V Praze 1906. (Izvrsno.)
Jagić : Ein Kapitel aus der Geschichte der südslavischen Sprachen. Archiv f. slav. Phil. vol. XVII. (Važno za seobu južnih Slavena.)
Drinov : Zaselenije balkanskago poluostrova Slavjanami. Moskva 1873. — Drinov : Južnye Slavjane i Vizantija v X. veke. Moskva 1876.
Jireček : Die Romanen in den Städten Dalmatiens, während des Mittelalters 3 vol. Wien 1901, 1903, 1904 (Denkschriften bečke akad., vol. 48, 49, 50). Dümmler : Über die älteste Geschichte der Slaven in Dalmatien. Sitzungsberichte der philos.- hist. Classe bečke akademije. Wien 1856. — Düm- mler : Über die südostlichen Marken des frän- kischen Reiches unter den Karoligern (795. — 907.). Archiv für die Kunde österr. Geschichtsquellen vol. X. Wien 1853. — Dümmler: Geschichte des ostfränkischen Reiches. 2 vol. Berlin 1887.
Gfrörer-Weisz: Byzantinische Geschich- ten. Vol. I, II. Graz 1872 i 1873. (Historija Hrvata, Srba i Bugara do XI. vijeka.)

II.

Za kraljeva iz kuće Arpadove

(1102.—1301.).

Glavna zbirka listina za ovo doba jeste Smičiklas: Codex diplomaticus Vol. II (1102.—1200.) Zagreb 1904. ; vol. III. (1201.—1235.) Zagreb 1905. ; vol. IV. (1235.—1255.) Zagreb 1906. ; vol. V. (1256.—1272.) Zagreb 1907. ; vol. VI. (1272.—1290.) Zagreb 1908. ; vol. VII. (1290.—1300.) u štampi. U ovaj odlični zbornik ušle su sve isprave XII. i XIII. stoljeća, što su dosada bile raštrkane po raznim zbirkama ne samo po domaćim, nego i po stranim, naročito po magjarskim. Osim toga sve su isprave prepisane budi po originalima (u koliko ih se sačuvalo), budi po najstarijim prijepisima, te u tom daleko natkriljuju sve pomenute zbirke. Napokon treba istaknuti, da su u zbornik ušle i brojne nove isprave, u prvom redu iz dubrovačkoga arkiva.
Pored Smičiklasa izdao je Ljubić: Listine o odnošajih izmedju južnoga Slavenstva i mletačke republike. Vol. I. (900.—1335.). Isprave iz XIII. vijeka ove zbirke nema u Smičiklasa.
Od starih pisaca treba u prvom redu spomenuti arhidjakona stolne crkve spljetske Tomu (* 1201. † 1268.), koji je napisao pod naslovom „Historia salonitana” povijest svoje crkve, ali je obilno začinio i svojim ličnim doživljajima. Toma je dušmanin Hrvata te vodja onodobne talijanske stranke u Spljetu. Uza sve to on je najodličniji i najvažniji domaći naš sredovječni pisac. Izdanja ima više, a najbolje je izdanje jugoslav. akademije u redakciji Račkovoj (Zagreb 1894.). Originalni rukopis još se danas čuva u arkivu kaptola spljetskoga.
Od stranih pisaca prvo mjesto ide mletačkoga dužda Andriju Dandola († 1354.), koji je napisao ljetopis svoje republike („Chronicon venetum”). Dandulo se služio za izradbu svoga djela službenim mletačkim arkivom i iscrpio je sve pisce starije od sebe. Služi nam u prvom redu za dogodjaje oko primorskih dalmatinskih gradova do god. 1280., kojom djelo prestaje. Jedino, dosta loše, izdanje kod Muratori: Scriptores rerum italicarum Vol. XII. U Milanu 1728. Medjutim se sprema novo izdanje na osnovu autografa Dandolova, što se čuva u mletačkoj knjižnici sv. Marka.
Od domaćih monografija treba istaknuti, da su najvećim dijelom zastarjele. Vrijede prema sadanjemu stanju nauke:
Klaić: Krčki knezovi Frankapani. Zagreb 1901. — Klaić: Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347. Zagreb 1897. — Klaić: Ban Belus i Bani prije i poslije Belusa do god. 1225. Vjestnik zem. arkiva vol. I. — Klaić; O hercegu Andriji. Rad vol. 136. Zagreb 1898. — Klaić: Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća. Rad vol. 130. Zagreb 1897. — Klaić: Byzantinsko vladanje u Hrvatskoj za cara Emanuela Komnena. Izvješće gimn. Zagreb 1883. — Klaić: Povjest Bosne. Zagreb 1882.
Šišić: Zadar i Venecija od 1159. do 1247. Rad vol. 142. Zagreb 1900. — Šišić: Studije iz historije anžuvinske dinastije. Vjestnik zem. arkiva vol. III.
Od stranih radnja ide prvo mjesto uzorno djelo Pauler: A magyar nemzet története Arpádházi királyok alatt. 2 vol. Budapešta 1899. Ovo je najbolja radnja o prošlosti Ugarskoj, a donekle i hrvatskoj, za Arpadovaca ; ipak se ne smije prešutjeti, da je pisac spram Hrvatske veoma često pristran i nepravedan, u prvom redu spram pitanja o hrvatsko-ugarskom državopravnom odnosu.
Konačno treba još spomenuti: Grot: Iz istorii Ugrii i Slavjanstva v XII. vekê (1141.—1173.). Varšava 1889., pa Vasiljevski: Iz historii Vizantiji v XII. vekê. St. Peterburg 1877. (Slavjanski zbornik vol. II.)

_____