je pravo reći utemeljitelj (otac) hrvatske historio-
grafije, što više, današnja nauka naša poglavito
počiva na njegovim rezultatima (naročito što se
tiče doba narodne dinastije), te mu nije bog zna
kako daleko utekla. Razlog tome je to, što je Lučić
sabrao u svojem djelu sve isprave, do kojih je mogao
doći i sve stare pisce, dakle izvore prve ruke, te
se isključivo njima služio. Tim nam je spasao mnogo
spomenika od sigurne propasti. Djelo odiše više
duhom mletačkim, nego li hrvatskim.
Dalji historik naš jeste kanonik zagrebački
Baltazar Adam Krčelić (* 1715 † 1778)
koji je štampao i izdao u Zagrebu 1770. djelo .„De
regnis Dalmatiae, Croatiae et Scla-
voniae notitiae praeliminarea". Ovo
djelo ide samo do god. 1564., naime do smrti kralja
Ferdinanda I. Pisac nije tako kritičan kao Lučić,
premda se i on služio gradjom iz arkiva zagre-
bačkih, ali je tim tendencijozniji, jer ide za tim
da opravda centralizaciju od strane beč-
koga dvora, u čijoj je plaći i bio.
Mnogo je važnije i temeljitije djelo, što ga je
napisao Zagrebčanin bivši ježovita Josip Mi-
koczi (* 1734. t 1800.) pod naslovom: „Oti-
orum Croatiae" u Budimu 1806. Ono ras-
pravlja isključivo doba narodne dinastije na osnovu
svega tada poznatoga materijala, te spada medju
najvrsnija djela starije hrvatske historiografije.
U ilirsko doba napisao je u četiri sveske vrlo
slabo djelo župnik Ivan Svear: „Ogledalo Ili-
riuma" štampano u Zagrebu 1839 do 1842. Prve tri
sveske obradjuju staru povijest do god. 1114., to
Stranica:Hrvatska povijest (1908).djvu/184
Ova stranica je ispravljena