Hamlet/I/II
< Hamlet
← Prvi čin/Prvi Prizor | Hamlet — Prvi čin autor: William Shakespeare |
Prvi čin/Treći prizor → |
Drugi prizor
uredi
Vijećnica u dvoru
(Trublje. Ulaze danski kralj Klaudije, kraljica Gertruda, dvorani,
Polonije i njegov sin Laert, Voltimand i Kornelije, svi u
svečanom ruhu kao da se vraćaju s krunisanja; posljednji ulazi
kraljević Hamlet u crnini, spuštena pogleda. Kralj i kraljica
uzlaze stepenicama na prijestolja)
Kralj:
- Iako još je spomen posve mlad
- Na Hamleta nam, dragog brata, smrt
- I premda bi nam dolikovalo,
- Da hodamo sa jadom u srcu,
- A kraljevstvo nam cijelo da se skupi
- U jedan nabor tuge, ipak je
- Toliko razbor svladao nam narav,
- Da mislimo sa bolom razumnim
- Na njega, al se sjećamo i sebe.
- Pa zato mi smo svoju nekad snahu,
- A sada kraljicu i kraljevsku
- Udovicu te zemlje ratničke
- Sa zatomljenom nekom radošću,
- Sa jednim jasnim, drugim suznim okom,
- S veseljem pogrebnim, sa tugom svadbenom
- I istom mjerom mjereć slast i jad -
- Za ženu uzeli; i nismo u tom
- Odbacili ni mudri savjet vaš,
- Već nesmetano on je pratio
- Taj posao. Na svemu tome hvala.
- Što slijedi, znate: mladi Fortinbras,
- Jer ili slabo cijeni našu vrijednost
- Il' misli da je naša država
- Od smrti dragog pokojnog nam brata
- Sva u rasulu i u neredu,
- Te sanjajući, kako bi se tim
- Okoristio, sve bez prestanka
- Dodijava nam poslanicima,
- Zahtijevajući, da mu vratimo
- Sve one zemlje, koje mu je otac
- Izgubio po zakonu i pravu
- Na korist našem bratu junačkom.
- Toliko o njemu. - Sad o nama
- I ovom našem skupu. Evo, što je:
- Za norveškog je kralja pismo tu,
- Za strica mladog Fortinbrasa. Slab
- I nemoćan je on u postelji,
- Te jedva čuje za tu namjeru
- Sinovca svoga. Mi ga molimo,
- Da ne da njemu napredovati,
- Jer vojska sva i čete pomoćne
- Iz njegovih su podanika sve
- Posastavljene. Kornelije dragi
- I Voltimande, vas mi šaljemo
- Ko nosioce ovog poslanstva
- Za staroga vladara norveškog,
- A veću vama ne dajemo vlast,
- Da više s njime raspravljate nego
- Što opseg ovog pisma dopušta,
- Gdje potanko je sve protumačeno.
- Sad pođite i neka vaša hitnja
- Posvjedoči, da vjerni ste.
Kornelije i Voltimand:
- U svemu
- I u tome dokazat ćemo vjernost.
(Kornelije i Voltimand naklone se i odu)
Kralj:
- A što je u vas novo, Laerte?
- O nekoj molbi ste govorili.
- O čemu se to radi, Laerte?
- Vi ne možete kralju danskomu
- Spomenut ništa, što je razumno,
- I potratiti riječi. Što bi ti
- Zamolit htio, a da ne bih ja
- Još prije dao nego zaišteš?
- Jer glava nije srcu srodnija
- Nit ruka većma služi ustima
- No tvome ocu dansko prijestolje.
- Što želiš, sinko?
Laert:
- Ištem dupuštenje
- Da mogu se u Francusku povratit,
- Odakle sam u Dansku došao
- Od svoje volje, želeć svoju dužnost
- Izvršiti na vašoj krunidbi,
- A sad, gdje ta je dužnost ispunjena,
- U Francusku, to moram priznati,
- I misli me i želje opet vuku
- I čeznu, da im dadete slobodu
- I milostivo svoje dopuštenje.
Kralj:
- A je li vam dopustio i otac?
- Što veli na to Polonije naš?
Polonije:
- Moljakao me i moljakao
- I moje tromo dopuštenje silom
- Izmamio iz mene, gospodaru,
- Te napokon mu želju ispunih
- I na tu svoju škrtu privolu
- Utvrdih pečat. Zato, molim vas,
- Dopustite, nek ide.
Kralj:
- Laerte,
- Posluži tim se časom povoljnim
- I upotrebi vrijeme. Neka ga
- Vrline tvoje lijepe troše tebi
- Na radost. - Sada, dragi Hamlete,
- Naš rođače i sine -
Hamlet (za se):
- Više no
- Sinovac, manje nego sin.[1]
Kralj:
- Što znači,
- Da oblaci te uvijek zastiru?
Hamlet:
- Ne, gospodaru; odveć sam na suncu.[2]
Kraljica:
- O, zbaci noćnu boju, Hamlete,
- I nek ti oko gleda prijatelja
- U danskom kralju. Nemoj vazda vjeđe
- Obarati i tražiti u prahu
- ^ Prve Hamletove riječi na sceni su u originalu dvosmislene: A little more than kin, and less than kind. Više sam nego tvoj sinovac (kin = rođak), jer si oženio moju majku pa sam ti postao i pastorak, odnosno bliži sam ti, ali ne želim ti biti blizak i biti tvoj sin (kralj ga naziva sinom) jer taj brak svoje majke s bratom njezinog pokojnog supruga smatram grešnim i incestuoznim. Less than kind može značiti i "nisam tvoj" i "ne volim te".
- ^ odveć sam na suncu - igra riječi: u engleskom se riječi sun (sunce) i son (sin) isto izgovaraju. Previše sam na suncu tvojeg kraljevskog sjaja, a i previše me često nazivaš sinom. U engleskoj poslovici "biti na suncu" znači biti bez ičega, što odgovara položaju Hamleta jer je lišen prijestolja.