Govor Franje Tuđmana u prigodi umirovljenja kardinala Kuharića
| Obraćanje Franje Tuđmana na 2. sjednici Hrvatsko-turskog poslovnog vijeća | Govor crkvenim velikodostojnicima u prigodi umirovljenja nadbiskupa zagrebačkog kardinala Franje Kuharića autor: Franjo Tuđman |
Poslanica Franje Tuđmana Saboru u prigodi promjene Ustava |
|
|
Uzoriti gospodine Kardinale, preuzvišeni Nadbiskupe zagrebački i biskupe varaždinski i požeški, i vojni vikare, ekselencijo nuncije vatikanski, dame i gospodo!
Dopustite mi da vam - kao poglavar hrvatske države - uputim nekoliko prigodnih riječi: priznanja, poštovanja i zahvale, za sveukupni vaš prošli rad, te dobrih želja za naš zajednički rad i suradnju u budućnosti, na dobrobit naše Domovine i svih njezinih ljudi.
Za to postoje brojni i opravdani razlozi. Božja providnost pobrinula se da vama i meni, na ovim prostorima, i u ovo povijesno vrijeme, dodijeli teške i odgovorne uloge.
Teško je u nekoliko riječi sročiti, uzoriti Kardinale, ono što svi znamo i osjećamo prema Vama kao čovjeku, svećeniku, biskupu i stožerniku Katoličke crkve. Zbog svega onog što ste u više od pet desetljeća služenja Bogu i Crkvi, dali hrvatskom narodu i čovjeku, ovdje u srcu i glavnom gradu svih Hrvata, našem dragom i drevnom Zagrebu. I to “u zgodno i nezgodno vrijeme”, kako bi rekao sv. Pavao, apostol naroda.
Teška srca ispraćamo Vaš odlazak u zasluženu mirovinu, s plemenite i velike dužnosti prvog čovjeka Crkve u Hrvata. Hvala Vam, za sve što ste bili, i učinili, u onim teškim komunističkim vremenima za našu Crkvu, osobito u danima uspostave samostalne i demokratske Hrvatske, a također u ratnim i poratnim godinama.
U hrvatskoj povijesti bit ćete, jamačno, zapisani krupnim slovima: zbog svoje ljudskosti i dosljednosti, razboritosti i otvorenosti, nepristranosti i odgovornosti. Osobito zbog Vašeg velikog obola u teškom i mukotrpnom uskrsnuću Hrvatske, njezine slobode i suverenosti.
Neka Vas, štovani i dragi kardinale Kuhariću, i dragi Bog za sve to nagradi!
Vašem pak nasljedniku, preuzvišenom nadbiskupu Josipu Bozaniću, ponajprije upućujem iskrene čestitke na imenovanju, kojim ga je Sveti otac počastio i obvezao poslanjem u hrvatsku Prvostolnicu.
Želeći Vam svako dobro i pun uspjeh u plemenitom djelovanju na ovoj novoj visokoj i odgovornoj dužnosti, na zadovoljstvo Vaše i Božje, izražavam uvjerenje da ćemo Vas svi mi - naš Zagreb, glavni grad svih Hrvata, slavna zagrebačka nadbiskupija, vjernici i svi ljudi dobre volje - primiti otvorena srca i raširenih ruku.
U ime hrvatske vlasti uvjeravam Vas, da ćete uživati potpunu slobodu djelovanja, povjerenja i potporu svih odgovornih, i mene osobno kao državnog poglavara.
Vama, preuzvišeni biskupe Jezerinac, čestitam na imenovanju za vojnog vikara. Sveta Stolica i hrvatska Vlada ocijenile su potrebu, utanačile i potpisale sporazum o toj važnoj službi.
Svećenička služba u vojsci od goleme je važnosti, prije svega za moralni odgoj mladih ljudi koji svake godine odlaze na služenje časne obveze prema Domovini. A udahnuća visokih kršćanskih moralnih načela od najvećeg su značenja ne samo za njihov vojnički, već i za građanski život, i za obranu nacionalno-državne sigurnosti.
Želim Vam puno uspjeha u toj plemenitoj zadaći, radosti i Božjeg blagoslova. I Vi računajte s našom pomoći i potporom vojnih vlasti na svim razinama.
I napokon, vama, dvojici novoimenovanih biskupa - preuzvišenom msgr. Marku Culeju i dr. Antunu Škvorčeviću - čestitam na imenovanju u tako visoku i časnu službu u novoosnovanim biskupijama u Varaždinu i Požegi. Želim vam da vaše nove biskupije, što prije, i čim bolje, zažive punim novim životom na bogatim i starim tradicijama svoje dosadašnje Zagrebačke nadbiskupije.
Štovana gospodo! Živimo još uvijek u teškom, složenom, prijelomnom i sudbonosnom vremenu.
Samostalna, suverena i demokratska država Hrvatska je tu, na solidnim temeljima za njezinu budućnost. Zajednički smo je stvarali, zajednički joj se radovali; zajedno ćemo je izgrađivati na načelima kršćanske civilizacije, u njoj raditi, živjeti i umirati.
Međutim moramo biti svjesni da smo trajno, ne samo pod snažnim jednostranim povećalom svjetske politike, već i izloženi kojekakvim neosnovanim pritiscima, te začudnom nerazumijevanju našeg stanja i htijenja, našeg puta u slobodu i demokraciju.
Pritiskaju nas, ali ne mogu nas ni skršiti, ni skrenuti s našeg pravednog puta. Sude nas i osuđuju bez osnova ili zbog sporednosti. Promatraju, a ne vide, ako pak i vide ne priznaju ni ono što je najsvetije našem čovjeku i čitavom hrvatskom narodu.
A sve to zato, što se ne želimo podrediti nekim novim okvirima, sličnim onima iz kakvih smo se jedva izbavili. Zato što želimo biti svoji i Božji, živjeti s drugima u miru i skladu, na osnovama međusobnog poštovanja i priznanja.
O svima nama, a prije svega o odgovornim ljudima iz svjetovnog i duhovnog života, ovisi kakvo će stanje biti u našoj Domovini, kakvu će sliku i predodžbu imati svijet, i sami naši građani o našoj zemlji.
Kao državni poglavar ponavljam, i u ovoj prigodi, da ćemo u izgradnji naše mlade države ustrajati na visokim moralnim načelima.
Vas, crkvene velikodostojnike, molim za potporu i suradnju u tim nastojanjima, a Njegovu Ekselenciju, nuncija Svete Stolice, da bude tumač tih naših htijenja pred svijetom.
Uspostava pravne države, učvršćenje demokracije, poštivanje čovjekove slobode i dostojanstva, puno pravo na vjeroispovijest, očuvanje prirodnih i kulturnih dobara, mir i sigurnost u unutarnjem životu, a suradnja među narodima u međunarodnom životu - temeljne su odrednice konstruktivne i razborite politike današnje demokratske Hrvatske.
Katolička je crkva u minuloj, i u suvremenoj povijesti hrvatskog naroda, opravdala svoje postojanje i poslanje. Katoličkoj crkvi u Hrvata i Vama, pastirima i predvodnicima postojećih i novoosnovanih biskupija, otvorene su nove mogućnosti za rad i uspjeh na svim razinama.
Uvjeren sam da dijelim i Vaše mišljenje da je danas najpreča zadaća, sviju nas, rad na duhovnom i moralnom preporodu hrvatskog čovjeka i naroda, da bismo se što uspješnije odupirali svim zlima suvremene civilizacije, da bismo oblikovali zdravu duhovnu klimu i poticali ozračje dijaloga i ekumenizma na dobrobit svih ljudi u našoj Domovini, te suradnje i mira među narodima na ovim prostorima. Za takva htijenja i ostvarenje neka nam i dragi Bog dade snage i pomoći!
Hvala i živjeli!