Govor Franje Tuđmana prigodom primanja RH u članstvo Vijeća Europe
Govor Franje Tuđmana prigodom prve obljetnice Oluje 5. kolovoza 1996. | Govor u prigodi primanja Republike Hrvatske u članstvo Vijeća Europe autor: Franjo Tuđman |
Govor Franje Tuđmana u Zračnoj luci Zagreb 23. studenog 1996. |
|
Hrvatice i Hrvati u domovini i iseljeništvu,
građani i građanke Republike Hrvatske!
Danas je Hrvatska konačno primljena u Vijeće Europe. To je za samostalnu i suverenu Hrvatsku događaj od velike važnosti, s obzirom na okolnosti u sadašnjem međunarodnom poretku. I na putu tog prvoga formalnog koraka uključivanja u europske integracije morali smo prebroditi mnoge objektivne teškoće, ali i namjerne nenaklonosti. Osim nerazumijevanja bili smo suočeni i s pokušajima izravnog miješanja u unutrašnji razvitak demokratske Hrvatske da bi se utjecalo na njezin međunarodni položaj. Unatoč svim krajnje nepovoljnim i veoma zamršenim okolnostima na putu uspostave obrane i međunarodne afirmacije suvremene Hrvatske postigli smo uspjehe jer smo ne samo dokučili bitna iskustva iz ukupne povijesti već i ispravno prosuđivali dane međunarodne odnose sa svim njihovim zajedničkim i suprotnim ciljevima i interesima.
Hrvatski je narod u današnje doba smogao začuđujuće snage i zrelosti kojima je sam vlastitim snagama, samo uz Božju pomoć, izvojštio svoje mjesto u međunarodnom poretku, pa sada i u Vijeću Europe. To je bilo moguće zato što je u hrvatskom nacionalnom biću održana svijest o trajnim vrednotama njegove političke i kulturne baštine, od srednjovjekovnih narodnih vladara, do priloga njegovih umnih velikana europskoj i svjetskoj civilizaciji. Ta je svijest u prošlosti i danas nadjačala sve one rastrojstvene i obezglavljene sastavnice što su zajedno s tragičnim vanjskim utjecajima prijetili ne samo državnom nego i nacionalnom opstanku. Do današnje Hrvatske mogli smo doći preživjevši hrvanje i borbu na život i smrt s mletačkim i osmanlijskim i s germanskim i ugarskim i s nacifašističkim i velikosrpskim imperijalizmom, ali morali smo isto tako preboljeti i vlastite pogibeljne slabosti i obnevidjela klonuća i samozatajne obmane. Povijesni uspjesi što smo ih do sada postigli na oživotvorenju i međunarodnom položaju samostalne i nezavisne, demokratske i suverene hrvatske države rezultat su promišljeno razborite i odlučne politike u postizanju i obrani nacionalno državnih ciljeva i interesa u danim međunarodnim okolnostima. I u iznimnim ratnim prilikama na najdemokratskiji način uspostavili smo stabilan ustavno-pravni i demokratski poredak koji uspješno odoljeva svim unutrašnjim i vanjskim pokušajima destabilizacije što prije te povratkom na staro ili u neizvjesnost. Ni iz čega izgradili smo hrvatske oružane snage koje su najprije s golorukim narodom obranile hrvatsku slobodu, a zatim opremljene, nanijele takve poraze jugokomunističkom i velikosrpskom agresoru da je u promjenjenim strateškim odnosima Hrvatska postala prvorazredni čimbenik u ovom dijelu Europe. Pretvorbom socijalističkog u sustav slobodnog tržišta, uvođenjem i stabilnošću nove nacionalne valute i općom gospodarskom stabilnošću Hrvatska je položila solidne temelje za brži gospodarski i kulturni razvitak. Ona je već danas u provedbi obnove veliko gradilište, a po ocjenama najmjerodavnijih međunarodnih financijskih institucija stvorila je pretpostavke da bude jedna od najprosperitetnijih zemalja. Prijem Hrvatske u Vijeće Europe, hrvatsko državno vodstvo i hrvatska javnost pozdravlja kao pozitivnu činjenicu i preduvjet boljega međusobnog razumijevanja međusobnih obveza i gospodarskog povezivanja.
Međutim, Hrvatska istodobno daje znati da se odlučno protivi svim osnovama koje bi je prisiljavale na regionalne, balkanske i jugoistočne europske integracije i to zbog razloga koji su, uvjereni smo, zasnovani kako na hrvatskim tako i na međunarodnim strateškim interesima. U svom geopolitičkom položaju i čitavoj svojoj 14-stoljetnoj povijesti Hrvatska pripada srednjeeuropskoj i sredozemnoj kulturno-civilizacijskoj sferi. Politička povezanost s Balkanom, samo je kratka epizoda u povijesti Hrvatske, od svega sedam desetljeća, koja nije smanjila već je naprotiv povećala civilizacijske suprotnosti. Hrvatska stoga ne može prihvatiti takve osnove integracije jer bi one zapravo značile obezvređivanje svega što je Hrvatska postigla uz cijenu golemih žrtava na putu uspostave svoje slobode, svoje demokracije i svoje suverenosti. To bi spriječilo povratak Hrvatske u sferu kojoj zemljopisno, povijesno i kulturno pripada, štoviše za nju bi to značilo i nametanje političko-diplomatskog poraza jednakog onom vojnom kod Bleiburga. Hrvatska je odlučna da izbjegne nove krizne putove na području iz kojega se izbavila. Hrvatska, međutim, ne izbjegava svoju odgovornost u uspostavi trajnog mira i novoga međunarodnog poretka u ovom dijelu Europe. Istodobno Hrvatska podsjeća i svjedoči da u potki tragične krize na ovom području nije riječ tek o suprotnosti tobože izopačenih nacionalizama, već o krajnje zamršenoj stvarnosti, uvjetovanoj ukupnošću zbivanja od davnih vremena do današnjih dana.
Stoga skrećemo pozornost i europskim i svjetskim čimbenicima da se ne može neodgovorno i bez posljedica prelaziti preko neospornih povijesnih činjenica iz nehude današnje stvarnosti. Na ovom tlu došlo je do raspada rimskog imperija na Zapadno Rimsko i bizantsko Istočno Carstvo, do raskola kršćanstva na zapadno katoličko i istočno pravoslavno. Jugoslavija stvorena voljom versajskih sila nije se mogla održati ni monarho-fašističkom, ni komunističkom diktaturom, ni pokušajem njezine demokratske preobrazbe. Zanemarivanje svih tih tvrdokornih činjenica nametanjem neodrživih regionalnih okvira moglo bi i to ne tek u daljoj već i u bližoj budućnosti prouzročiti nova tragična zbivanja. Valja također shvatiti da su demokratski nacionalni pokreti bili glavna unutrašnja snaga u slamanju komunističkog sustava i staljinističkog imperijalizma. A isto tako da se u naše doba nije raspala samo višenacionalna socijalistička Jugoslavija i mnogonacionalni Sovjetski Savez već i demokratska Čehoslovačka država. Prihvaćajući s nadom kao i drugi europski narodi primanje u Vijeće Europe Hrvatska poziva na nužnost razboritosti, štoviše i na nužnost povijesne mudrosti u provedbi europske integracije. Ostvarivši već do sada partnerske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, prijateljske i dobre odnose s mnogim europskim zemljama, a također s Rusijom i s Kinom, Hrvatska teži što bržoj integraciji u Europsku Uniju i punom uključivanju u euroatlantski sigurnosni sustav. A ako se ustraje na prethodnom regionalnom udruživanju onda je Hrvatskoj mjesto sa srednjeeuropskim zemljama od Baltika do Jadrana i još određenije s jadransko-podunavskim zemljama kojima Hrvatska najuže pripada. Suverena i demokratska Hrvatska već je dokazala da želi i da može biti konstruktivan čimbenik i siguran oslonac u izgradnji mira i novoga stabilnog međunarodnog poretka u ovom dijelu svijeta.
Dragi sunarodnjaci i štovani hrvatski građani, budućnost Hrvatske u našim je vlastitim rukama. Ne dopustimo ponavljanje kobnih grešaka prošlosti, gradimo na temeljima velebnih uspjeha i pobjeda, što smo ih postigli oživotvorenjem, obranom i izgradnjom samostalne i nezavisne, slobodne i demokratske međunarodno uvažavane i suverene hrvatske države. Napredak i gospodarsko-kulturni procvat svoje hrvatske domovine u interesu svih njezinih građana na osnovama socijalne pravde možemo i moramo osigurati razvijenošću svoga demokratskog ustavno-pravnog poretka, stabilnošću i životnošću svoga gospodarskog sustava. Na izloženim osnovama primanje Hrvatske u Vijeće Europe smatramo svrhovitim kao začetak formalne integracije u interesu i naše domovine i cijele Europske zajednice.