Govor Franje Tuđmana na otvaranju 74. Zagrebačkog velesajma
| Govor Franje Tuđmana na otvaranju 73. Zagrebačkog velesajma | Govor Franje Tuđmana na otvaranju 74. Jesenskog međunarodnog Zagrebačkog velesajma autor: Franjo Tuđman |
Govor Franje Tuđmana na otvaranju 75. Zagrebačkog velesajma |
|
|
Dame i gospodo, štovani domaćini i poslovni sudionici ZV, cijenjeni uzvanici i gosti,
dopustite mi da sve vas - domaćine, izlagače, predstavnike diplomatskog kora, uzvanike i goste - najljepše pozdravim na otvaranju 74. Zagrebačkog međunarodnog jesenskog velesajma.
Povijest sajmovanja u Zagrebu je duga. Već održavanjem “Prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske gospodarske izložbe” 1864. godine u Zagrebu, Sajam poprima nacionalno značenje. Od tada do danas Zagrebački velesajam je koračao snažno i hitro, da bi se na ovoj svojoj novoj lokaciji preko Save oblikovao i svrstao među najveće i najpoznatije sajamske priredbe u Europi.
Sa svojim raznovrsnim priredbama Zagrebački velesajam nije samo važna gospodarska smotra, nego i mjesto mnogih kulturnih, znanstvenih, športskih i drugih zbivanja, koja su od velikog značenja i za Zagreb i za Hrvatsku.
U godinama Domovinskog rata, Zagrebački međunarodni velesajam dijelio je sudbinu svoje domovine; njegovi ljudi i prostori bili su u službi obrane, a nastavljao je s radom i obavljanjem svojih sajmovnih zadaća na najbolji način, koliko je to u takvim prilikama bilo moguće.
Nakon povijesnih “olujnih” pobjeda i mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja, ovogodišnji Zagrebački velesajam se prvi puta organizira u teritorijalno cjelovitoj Hrvatskoj, što će jamačno biti važan poticaj daljem razvitku Velesajma i gospodarskom životu zemlje.
Dame i gospodo, Usprkos mnogim nepovoljnim okolnostima — koje su pratile gospodarski i društveni razvitak Hrvatske od njezina osamostaljenja do danas — usprkos negativnom nasljeđu iz bivšeg jugosocijalističkog sustava, gubitku mnogih tržišta; unatoč svim neizbježnim teškoćama tranzicije, usprkos u mnogočemu nesklonim međunarodnim okolnostima i, iznad svega, jugosrpskoj agresiji — dosadašnji ostvareni rezultati u samostalnoj Hrvatskoj iznimno su veliki i najvećim su dijelom ispunili očekivanja hrvatskoga naroda.
U prvom redu, stvorena je nezavisna, samostalna i demokratska hrvatska država i ostvareno njezino međunarodno priznanje. Blistavim pobjedama u Domovinskom ratu oslobođena su okupirana područja i uspostavljena teritorijalna cjelovitost Hrvatske, te omogućeno sklapanje Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, čime je Hrvatska dala golemi doprinos uspostavi mira u regiji.
Izgrađen je institucionalni okvir demokratskog ustrojstva države i socijalno-tržišnog gospodarstva. Stvorena je respektabilna vojna sila. Ostvareni su vidni rezultati u obnovi zemlje. U obnovu ratom postradalih područja samo iz proračuna i sredstava javnih poduzeća do sada je uloženo oko 13,5 mlrdi kn, a na obnovljena područja do sada se vratilo oko 455.000 prognanika; na povratak čeka još oko 80.000 obitelji (prognanika, hrvatskih izbjeglica iz BiH i srpskih povratnika).
Uspostavljeni su novi vlasnički odnosi. Od ukupno 2.650 bivših društvenih poduzeća obuhvaćenih pretvorbom i privatizacijom, svega 70 poduzeća ostalo je u pretežito državnom vlasništvu s približno 36% ukupnog temeljnog kapitala i 5 % ukupno zaposlenih. U pretvorbi i privatizaciji u Hrvatskoj na razne načine (popust malim dioničarima, kuponskom privatizacijom i prijenosom dionica mirovinskim fondovima) sudjelovalo je, izravno ili neizravno, blizu 2 milijuna građana Republike Hrvatske, što negira tvrdnju da se privatizacija svela samo na nekoliko stotina bogatuna.
U provedbi pretvorbe i privatizacije objektivno se nisu mogli izbjeći određeni propusti i pogrešna rješenja. Najgore je što su sredstva u nekim slučajevima došla u ruke onih koji s njima nisu znali svrhovito gospodariti, ili se nisu znali ponašati poduzetnički — u smislu podizanja proizvodnje i zaposlenosti, nego im je najvažnije bilo brzo bezobzirno osobno bogaćenje. Ipak držim da su odabrani model i sama provedba privatizacije u biti bili uspješni. O tome svjedoči usporedba s drugim zemljama u tranziciji koje nisu pretrpjele agresiju i ratne posljedice, a nisu postigle ništa bolje, već i slabije rezultate od nas. Kao što je i do sada činila, država će i ubuduće preispitati i poništiti sve one slučajeve privatizacije gdje se ustanove očite nezakonitosti i veći propusti.
Ostvareni su i neosporni rezultati u stabilizaciji i razvitku gospodarskog života. Krajem 1993. godine svladana je razbuktala hiperinflacija. Od tada do danas svjedoci smo vrlo niskog rasta cijena (od oko 3% godišnje) i stabilnosti tečaja domaće valute. Uspostavi gospodarske stabilnosti, pa i stjecanju dostatnih deviznih pričuva, pridonijelo je i uvođenje nove stabilne nacionalne valute - kune.
Provedena je porezna reforma i uspostavljena proračunska ravnoteža, što su vidni rezultati u izgradnji financijskog sustava. Zemlja je uključena u sve međunarodne financijske institucije i regulirani su odnosi s inozemnim vjerovnicima. Ostvarene su bitne promjene u gospodarskoj strukturi.
Nakon uspostave gospodarske stabilnosti ostvaruje se srazmjerno visoka stopa gospodarskog rasta. U razdoblju od 1994. do 1997. godine prosječna stopa rasta bruto domaćeg proizvoda u stalnim cijenama iznosila je oko 6,5% i bila je među najvećima u srednjo-europskim državama u tranziciji. Posebno ohrabruje neprekidni rast industrijske proizvodnje već gotovo tri godine. Taj rast je u 1997. godini iznosio 6,8%, s tendencijom da se i dalje održi na visokoj razini.
Premda ovogodišnji rezultati u turizmu neće bitno odstupati od planiranih, (očekuje se povećanje fizičkog obujma prometa od oko 10%), s ostvarenim ne možemo biti posve zadovoljni. Prije svega zbog vlastitih slabosti, ostvareni rezultati u turizmu su još uvijek daleko ispod naših stvarnih mogućnosti.
Unatoč svim financijskim i drugim ograničenjima u razdoblju 1994 - 1997. izgrađeno je 110 km autocesta ili poluautocesta. To znači da je u spomenutom razdoblju u Hrvatskoj izgrađeno, ili je u izgradnji, više modernih cesta negoli za obje Jugoslavije, a od sljedeće godine u promet ćemo puštati više od sto kilometara novih autocesta godišnje. Povećava se i životni standard stanovništva, iako s brzinom tog povećanja nismo zadovoljni. U razdoblju od 1994. do 1997. povećana je kupovna moć pučanstva. Prosječna mjesečna neto plaća povećana je gotovo 2 puta. Po razini prosječnih plaća na drugom smo mjestu među tranzicijskim zemljama (odmah iza Slovenije).
Sa spomenutim rezultatima i postignućima Hrvatska se svrstala među najuspješnije zemlje u tranziciji. Samo neupućeni i zlonamjerni mogu ih negirati, očito zbog demagoško-politikantskih i anacionalno destruktivnih razloga
Međutim, uza sve ove zapažene rezultate ostvarene u dosadašnjem razvitku, Hrvatska se susreće s nekim ozbiljnim objektivnim poteškoćama, ali i s nekim negativnim pojavnostima.
Uzroci i posljedice objektivnih teškoća proizlaze: iz nužnosti obnove u ratu nastradalih krajeva, te povratka prognanika i izbjeglica; iz srazmjerno visoke stope nasljeđene nezaposlenosti i prikrivene nezaposlenosti, ali i novo nastale zbog agresije, okupacije znatnog teritorija, pa i zbog pretvorbe, restrukturiranja i privatizacije;
U svezi s poteškoćama s kojima smo suočeni, valja nam posebnu pozornost obratiti: unatoč valutne i financijske stabilnosti visok je deficit na tekućem računu bilance plaćanja, a treba riješiti i problem visokih, međusobnih neplaćanja; nije dovršeno restrukturiranje gospodarstva i privatizacije, dijelom zbog objektivnih razloga, ali ima i kolebljivosti i otpora; da bi prevladali gospodarske teškoće moramo oboriti visoke kamatne stope i spriječiti potrese zbog kriza u nekoliko srednjih i manjih banaka; srazmjerno niska primanja dijela zaposlenih i umirovljenika uzrokuju ne samo političko nezadovoljstvo već sputavaju i brži gospodarski život; prisutan je nedopustiv raskorak između pravnih normi i njihove primjene u praksi, problem učinkovite djelotvornosti pravne države ne rješava se dovoljno odlučno i brzo; to se odražava na takve nedopustive pojave da građani zbog birokratskog ponašanja uprave i sudova nemaju često mogućnosti da ostvare na vrijeme svoja temeljna prava.
Prevladavanje ovih poteškoća i negativnih pojavnosti zahtijeva odlučne korake i u gospodarskoj i u političkoj sferi, ali i u motivacijskom sustavu i moralnoj preobrazbi cijelog društva. Moramo biti svjesni činjenice da svako oklijevanje uklanjanja negativnih pojava stvara nezadovoljstvo među ljudima i sputava gospodarski i kulturni razvitak. S razlogom su nezadovoljni oni koji žive teško, a podjednako i oni koji su zakinuti u ostvarivanju svojih prava. Doduše, u nekim slučajevima nezadovoljstvo proizlazi i iz nerazumijevanja naše ukupne situacije i nerealnih očekivanja.
Često su, međutim, među nezadovoljnicima i oni koji za to nemaju opravdanih razloga. Naši su ljudi s pravom postali, u svojoj vlastitoj, željno očekivanoj državi, mnogo osjetljiviji na nepravde, pogotovo kada one potječu od onih od kojih se ne bi smjele ni najmanje očekivati. Ljudima, osim toga, i nije toliko krivo na malo, koliko na nepravo. Moramo znati i to, da i ono što u ekonomskom smislu nije od veće važnosti, politički može biti itekako presudno. Ljudi su osobito osjetljivi na bahato ponašanje pojedinaca iz političkih, osobito upravnih i gospodarskih poduzetničkih redova.
Raspirivanju nezadovoljstva uvelike pridonosi i nesuvisla kampanja nekih i profesionalno usmjerenih katastrofičarskih demagoga i medija, koji sa svojim aferaškim i tendencioznim napisima, te poricanjem svega što je postignuto, djeluju vrlo destruktivno u odnosu na pojedinačne probleme građana i nacionalno-državne interese, osobito prema svijetu.
Dame i gospodo,
postignuti znatni, pa i visoki, rezultati u dosadašnjem razvitku na svim područjima omogućuju nam, a poteškoće s kojima se suočavamo zahtijevaju, da stalno imamo na umu koje su temeljne odrednice naše državotvorne politike i strategije gospodarskog i društvenog razvoja u današnjem razdoblju, tj. na prijelazu u 21. stoljeće. To su: dalji razvitak i učvršćivanje sustava socijalno-tržišnog gospodarstva; ostvarivanje visokih stopa održivog gospodarskog rasta; učvršćenje društveno-političke i gospodarske stabilnosti; dalje otvaranje prema svijetu i uklapanje u međunarodna gospodarska kretanja.
Već smo postigli mnogo u svakom pogledu u razvijanju tržišnog gospodarstva. Međutim, tržište još uvijek nije u dovoljnoj mjeri postalo temeljni mehanizam usmjeravanja poslovne aktivnosti i glavni kriterij donošenja poslovnih odluka svih gospodarskih subjekata. Država je još uvijek prisiljena biti previše angažirana u poduzetničkoj funkciji, što je sputava da se brže i dovoljno osposobi za sveukupnost zadaća koje mora imati u novim uvjetima. Kad je riječ o gospodarstvu, država svoje djelovanje mora sve više usmjeravati na stvaranje općih preduvjeta za stabilan i brzi gospodarski rast, te na održavanje i učvršćivanje već dostignute makroekonomske stabilnosti.
U skladu s tim, država treba postupno napuštati slučajeve selektivne sanacije pojedinih tvrtki i banaka, a proračunska sredstva usmjeravati na poticanje kvalitativnih čimbenika razvitka (podizanje kvalitete obrazovanja, poticanje primijenjenog znastvenoistraživačkog rada, poticanje izvoza, usvajanje nove tehnologije, osnivanje konzultantske i informacijske mreže, uvećanje kreditnih i garancijskih potencijala HBOR- a i HGA i sl.
Posebno se moramo oduprijeti pokušajima oživljavanja neosocijalizma, tj. ponovnog vraćanja na stanje državnog vlasništva i svemoćnu ulogu države i državnog proračuna.
Prihvaćanjem sustava slobodnog tržišta temeljenog na poduzetništvu i privatnom vlasništvu, mi smo se svjesno opredijelili za vrijednosti koje iz takvog sustava proizlaze, uključujući razlike u materijalnom položaju pojedinaca i obitelji, poduzeća i svih gospodarskih subjekata, ovisno o njihovom poduzetničkom umijeću, radinosti i učinkovitosti. Međutim, oslanjanje samo na djelovanje tržišta, zaboravljajući ustavno načelo socijalne države, dovelo bi nas do onih odnosa u raspodjeli dohotka koji su u narodnim demokratskim državama neprihvatljivi, što bi moglo uzrokovati i destabilizaciju društva u cjelini, odnosno nacionalno- državnu sigurnost.
Stoga moramo poduzimati i promišljene korake u poreznoj i ukupnoj fiskalnoj politici kojima će se osigurati takva raspodjela nacionalnog dohotka koja je primjerena našim prilikama, u danim međunarodnim okolnostima.
U porezni sustav moramo unijeti više elemenata progresivnog oporezivanja u smislu povećanja neoporezivog dijela dohotka, te većeg oporezivanja luksuznih dobara. U isto vrijeme treba poboljšavati životne uvjete (kvalitetne zdravstvene zaštite, obrazovanja) svih, osobito, siromašnijih slojeva stanovništva.
Načelo socijalne države ne podrazumijeva samo zaštitu onih koji se mogu naći ispod granice životnog minimuma, već pružanje jednakih početnih pogodnosti svima.
Socijalna država, također, mora djelovati na očuvanju dostojanstva i moralnog integriteta radnika, tako da se on ne svodi na puko sredstvo proizvodnje, nego da bude ravnopravni sudionik u dijalogu s poslodavcima i državom.
Usprkos svim unutarnjim i vanjskim teškoćama u dosadašnjem razvijanju sustava socijalno-tržišnog gospodarstva postigli smo zavidne rezultate. Iskustvo nam, međutim, pokazuje da smo potcijenili kontrolnu ulogu države. Samostalnost u odlučivanju mnogi su shvatili kao prigodu za prisvajanje materijalne koristi, a ne i kao odgovornost za brži gospodarski i ukupni razvitak.
U narednom razdoblju očekuje nas uporna i nimalo laka borba za ostvarivanje visokih stopa održivog gospodarskog rasta, jer bez toga nećemo moći ostvariti ni druge naše ciljeve, posebno one glede rješavanja nezaposlenosti i podizanja standarda stanovništva.
Međutim, ostvarivanje visokih stopa održivog rasta, ukoliko želimo izbjeći platnobilančna ograničenja, mora se temeljiti na bržem povećanju izvoza od domaće potrošnje. To u prvi red ističe pitanje naše konkurentnosti i na domaćem i na svjetskom tržištu. Pitanje konkurentnosti, s druge strane, tijesno je povezano s tehnološkom obnovom našeg gospodarstva, a to znači i većom stopom nacionalne štednje i investicija, te promjenom, dotično poboljšanjem njihove strukture.
U tom smislu od posebne je važnosti da se dotok inozemnog kapitala ostvaruje posredstvom izravnih stranih ulaganja, jer ona sa sobom ne donose samo financijska sredstva, nego i nova tržišta, novu tehnologiju i poslovodna znanja potrebna za svjetsku utakmicu. Razumije se, da bi bili privlačni za strane investitore, moramo biti što prihvatljiviji, tj. jeftiniji, kako s osnove tržišta rada, tako i u pogledu fiskalnog opterećenja. U okviru prihvaćene državne politike državni organi i lokalna samouprava dužni su osigurati potporu izravnim stranim ulaganjima i odlučno uklanjati sve otpore.
Za stranog investitora također je važno, pa čak i presudno, da proširimo naše tržište uključivanjem u europske integracije, ali i vraćanjem na tržišta na kojima smo već bili. U svezi s tim treba dodati da smo mi za uspostavljanje što tješnje suradnje s našim susjedima, ali bez uključivanja u bilo kakve formalne nove balkanske integracije.
Posebnu pozornost moramo posvetiti razvijanju odnosa s Federacijom BiH, pa i sa cijelom BiH. Otvaranje prema svijetu i što jače uključivanje u međunarodna gospodarska i financijska kretanja imperativ je što nam ga nameće sve izrazitija gospodarska integracija svijeta. Mi ne smijemo i ne možemo ostati izvan tih gibanja.
Međutim, želio bih ovdje istaknuti da mi moramo biti svjesni ne samo prednosti, nego i opasnosti koje nam, kao maloj i otvorenoj zemlji, donose ti zahtjevi za općom globalizacijom i regionalnim integracijama. Moramo znati na pravi način zaštititi naš gospodarski identitet i nacionalne-državne strateške interese. Stoga se u svjetsku gospodarsku utakmicu moramo uključivati organizirano, s prepoznatljivim proizvodima i njihovom visokom kvalitetom, koristeći naše nedvojbeno velike gospodarske potencijale, posebno kvalitetne ljudske izvore i znanje. Svaka carinska zaštita, koja bi značila naše zatvaranje prema svijetu, bila bi štetna, posebno na dulji rok.
Međutim, jednako tako ne smijemo se izložiti onim oblicima strane konkurencije koji naše proizvođače eliminiraju s domaćeg tržišta i onda kada njihovi proizvodi i usluge ni po čemu nisu inferiorni onima iz uvoza. Hrvatska diplomacija, a posebno Hrvatska gospodarska komora, moraju biti više usmjereni, pa i usredotočeni, na poticanje i ostvarenje gospodarske suradnje zemlje s drugim državama u svijetu.
Dame i gospodo,
iz svega što sam iznio razvidno je da pred nama stoje nimalo laki zadaci. Osobito u rješavanju postojećih problema, zanemarivanje kojih bi moglo biti u najmanju ruku, neodgovorno, jer bi se teškoće mogle povećavati.
Jamačno, jednako tako neprihvatljivo je i svako katastrofično izazivanje bespomoćnosti i destrukcije, pogotovo kada uistinu za to nema nikakvih razloga.
Rješavanje svih zadaća što stoje pred nama zahtijevat će veliki trud, pa i odricanja, ali i osigurati veće i pravednije sudjelovanje mnoštva subjekata. Ne dvojim, da ćemo u ostvarenju naših ciljeva i u prevladavanju postojećih poteškoća biti uspješni, posebno imajući u vidu da je i u gospodarskom smislu prvi put u našoj povijesti naša sudbina u našim rukama.
To će reći, da u rješavanju svih problema radi dostizanja novih rezultata, moramo uklanjati bilo kakve nevjerice u vlastite snage i mogućnosti. I u današnjim mirnodopskim uvjetima valja nam razvijati pobjednički duh i mentalitet kakav poznajemo iz naših slavnih bitaka u Domovinskom ratu.
Valja nam njegovati duh Bljeska i Oluje, ali isto tako i drugih uspjeha kojima smo se predstavili i osvjedočili u svijetu, npr. izložbom “Expo 98”, nedavnim otvaranjem modernog pogona Plive za proizvodnju azitromicina, pa i športskim uspjesima, a ne treba zaboraviti i one na političko-diplomatskom području, od prvih do današnjih dana.
Dame i gospodo,
Nadam se da će i ova sajamska priredba biti još jedna prigoda da se svijetu predstavimo na najbolji mogući način, da mu pokažemo što možemo i umijemo.
U to ime proglašavam 74. Jesenski zagrebački velesajam otvorenim. Svim njegovim sudionicima želim puno poslovnih uspjeha, i ugodan boravak u našem glavnom gradu, a upravi i svim službenicima zagrebačkog velesajma čestitam na ostvarenim rezultatima održavanja velesajamskih priredaba na visokoj razini!