Ezekiel (Šarić)/Glava 20.
| Ezekiel (Šarić) |
1 U sedmoj godini, u petom mjesecu, deseti dan toga mjeseca dođoše neki od starješina Izraelovih da upitaju Gospoda, i sjedoše preda mnom.
2 Tada mi dođe riječ Gospodnja ovako govoreći:
3 "Sine čovječji, kaži starješinama Izraelovim i reci im: "Ovako veli svemogući Gospod: 'Dođoste li da me pitate? Tako ja živ bio, ne dam se pitati od vas, govori svemogući Gospod.
4 Hoćeš li im reći presudu, hoćeš li im reći presudu, sine čovječji? Pokaži im gadove otaca njihovih!
5 Reci im: Ovako veli svemogući Gospod: 'Kad sam izabrao Izraela, podigao sam ruku svoju potomcima kuće Jakovljeve na zakletvu i dao sam da me upoznaju u zemlji egipatskoj. Podigao sam im ruku na zakletvu i rekao: "Ja sam Gospod, Bog vaš!"
6 Tada sam podigao ruku svoju i zakleo se, da ću ih odvesti iz Egipta u zemlju, koju sam bio izabrao za njih, u kojoj teče mlijeko i med, koja je najkrasnija od svih zemalja.
7 Rekao sam im: "Svaki neka odbaci gadove idolske, za koje prianjate! Ne skvrnite se idolima egipatskim! Ja sam Gospod, Bog vaš.
8 Ali su se oni pokazali prema meni tvrdovrati i nijesu me htjeli poslušati. Ni jedan nije odbacio gadova idolskih, za koje su prianjali, i nijesu se okanili idola egipatskih. Tada sam mislio da izlijem jarost svoju na njih, da izvršim gnjev svoj na njima u zemlji egipatskoj.
9 Ipak zbog imena svojega, da se ne bi oskvrnilo u očima naroda, među kojima su živjeli, pred kojima sam se bio pokazao njima, učinio sam da ih izvedem iz zemlje egipatske.
10 I izveo sam ih iz zemlje egipatske i odveo ih u pustinju.
11 Dao sam im zakone svoje i l učio ih zakonima svojim, koje tko i vrši živi kroz njih.
12 I subote svoje dao sam im, da su znali između mene i njih, da se spozna, da sam ja Gospod, koji ih posvećujem.
13 Ali i u pustinji bila je kuća Izraelova uporna prema meni. Nijesu hodili po mojim zakonima i prezirali su zapovijedi moje, koje tko vrši živi kroz njih. I subote moje nijesu nikako držali sveto. Tada sam mislio da izlijem jarost svoju na njih u pustinji, da ih istrijebim.
14 Ipak nijesam to učinio zbog imena svojega, da se ne bi oskvrnilo pred očima naroda, pred kojima sam ih bio izveo.
15 Ja sam podigao ruku svoju u pustinji i zakleo sam se njima, da ih neću odvesti u zemlju, koju sam im bio odredio, u kojoj teče mlijeko i med, koja je najkrasnija od svih zemalja,
16 Jer su bili prezreli moje zapovijedi, nijesu bili hodili po zakonima mojim i nijesu bili sveto držali subota mojih; jer je srce njihovo prianjalo za idole njihove.
17 Ipak ih je oko moje pogledalo milostivo, tako da ih nijesam uništio i nijesam ih istrijebio u pustinji.
18 Sinovima njihovim rekao sam u pustinji: "Ne idite po običajima otaca svojih, ne držite se navada njihovih i ne skvrnite se idolima njihovim!
19 Ja sam Gospod, Bog vaš. Po mojim zakonima hodite, moje zapovijedi držite brižno!
20 Držite sveto subote moje, da su znaka između mene i vas, da se spozna, da sam ja Gospod, Bog vaš!"
21 Ali su i sinovi bili nepokorni prema meni. Nijesu hodili po mojim zakonima i nijesu brižno držali zapovijedi mojih, koje tko vrši živ; kroz njih, i nijesu sveto držali subota mojih. Tada sam mislio da izlijem jarost svoju na njih i da izvršim gnjev svoj na njima u pustinji.
22 Ali sam opet povukao ruku svoju i učinio sam zbog imena svojega, da se nebi oskvrnilo pred očima naroda pred kojima sam ih bio izveo.
23 Ipak sam podigao u pustinji ruku svoju na zakletvu njima, da ću ih razasuti među narode i razagnati ih u zemlje,
24 Jer nijesu držali zapovijedi mojih i prezirali su zakone moje, skvrnili subote moje i očima svojim prianjali za idole otaca svojih.
25 Zato sam im dao zakone, što lijesu bile na dobro, i zapovijedi, po kojima ne bi imali živjeti.
26 Dao sam da postanu nečisti svojim žrtvenim darovima, stim, što bi propuštali kroz oganj svako prvorođenče, da ih tako zastrašim, te bi spoznali, da sam ja Gospod.
27 Zato, sine čovječji, reci kući Izraelovoj i kaži im: Ovako veli svemogući Gospod: 'I ovim su me ružili oci vaši i počinili vjerolomstvo na meni:
28 Odveo sam ih u zemlju, koju sam im bio pod zakletvom obećao dati. Ipak oni, gdjegod su ugledali visok hum ili drvo granato, klali bi žetve svoje, prinosili bi ondje izazovne žrtvene darove svoje, stavljali bi ondje miomirisne žrtve svoje i izlijevali bi naljeve svoje.
29 Rekao sam im: "Što je visina, na koju idete?" Njezino ime visina ostalo je do dana današnjega.
30 Zato reci kući Izraelovoj: Ovako veli svemogući Gospod: 'Vi se skvrnite na putu otaca svojih i trčite za idolskim gadovima njihovim.
31 Prinoseći dare svoje, provodeći djecu svoju kroz oganj skvrnite se svim idolima svojim do dana današnjega. I onda da bih se ja dao pitati, kućo Izraelova? Tako ja živ bio!' govori svemogući Gospod, 'neću se dati od vas pitati.
32 što mislite, neće se zacijelo dogoditi, što govorite: "Hoćemo da budemo kao neznabošci, kao narodi zemalja, služeći drvetu i kamenu!"
33 Tako ja živ bio!' govori svemogući Gospod, 'rukom jakom, mišicom podignutom i izlivenim gnjevom pokazat ću se kao kralj nad vama.
34 Izvest ću vas iz na oda i skupit ću vas iz zemalja, kamo ste bili razasuti, rukom jakom, mišicom podignutom i izlivenim gnjevom.
35 Odvest ću vas u pustinju naroda i ondje ću se suditi s vama licem k licu.
36 Kako sam se sudio s ocima vašim u pustinji Egipta, tako ću se suditi s vama, govori svemogući Gospod.
37 Pustit ću da prođete ispod štapa mojega i prisilit ću vas pod jaram zavjeta.
38 Odlučit ću između vas one, koji su se bunili proti meni i otpali. Izvest ću ih iz zemlje, gdje su stanovali kao stranci, ali neće ući u zemlju Izraelovu, da spoznate, da sam ja Gospod.
39 A vi, kućo Izraelova, ovako veli svemogući Gospod, otidite samo i služite svaki idolu svojemu! Ipak ćete potom zacijelo slušati mene, sveto ime moje nećete više skvrniti žrtvenim darovima i idolima svojim,
40 Dapače na svetoj goli mojoj, na visokoj gori Izraelovoj, govori svemogući Gospod, ondje ćete mi služiti, sva kolika kuća Izraelova u zemlji. Ondje ću vas milostivo primiti i ondje ću iskati prinose vaše i prvine darova vaših sa svim svetim darovima vašim.
41 Uz ugodni miris žrtveni primit ću vas milostivo, kad vas izvedem iz naroda i skupim v iz zemalja, u koje ste bili razasuti Tako ću se na vama pred očima naroda pokazati kao svet.
42 Spoznat ćete, da sam ja Gospod, kad vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju, koju sam pod zakletvom obećao dati ocima vašim.
43 Ondje ćete se spomenuti putova svojih i svih djela svojih, kojima ste se okaljali. Osjetit ćete pred sobom samima gnusobu zbog svih opačina, što ste ih počinili.
44 I tada ćete spoznati, da sam ja Gospod, kad učinim tako s vama zbog imena svojega, ne po vašim zlim putovima i po opakim djelima vašim, kućo Izraelova,", govori svemogući Gospod.
| Ezekiel (Šarić) |