Evanđelje po Mateju (Šarić)/Glava 15.
| Evanđelje po Mateju (Šarić) |
1 Tada pristupiše k Isusu farizeji i književnici iz Jerusalema i zapitaše:
2 "Zašto učenici tvoji prestupaju predaju starih? Oni ne peru ruku svojih prije objeda."
3 On im reče: "Zašto vi sami prestupate zapovijed Božju zbog predaje svoje!
4 Bog je zapovjedio: Poštuj oca i majku! i: Tko pogrdi oca ili majku, neka smrću umre!
5 A vi kažete: 'Tko rekne ocu ili majki: Čim bih ti ja imao pomoći, posvetni je dar,
6 Taj ne treba više štovati oca ili majke.' Tako dokinuste zapovijed Božju zbog predaje svoje.
7 Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija:
8 'Narod ovaj štuje me samo usnama, ali srce je njegovo daleko od mene
9 Uzalud me poštuje, nauka je njegova samo ustanova ljudska.'"
10 Tada dozva narod i reče im: "Slušajte i razumijte:
11 Što ulazi u usta, ne čini čovjeka nečistim, nego što izlazi iz usta, to čini čovjeka nečistim."
12 Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: "Znaš li, da se farizeji uvrijediše, kad čuše taj govor?"
13 On odgovori: "Svaki nasad, što ga nije zasadio Otac moj nebeski, iskorijenit će se.
14 Ostavite ih! Oni su slijepi vođe slijepcima. A kad slijepac vodi slijepca, oba padnu u jamu."
15 Tada mu reče Petar: "Objasni nam prispodobu ovu!"
16 On reče: "Jeste li i vi još nerazumni?
17 Zar ne uviđate, da sve, što ulazi u usta, ide u želudac i tada se izbacuje?
18 A što dolazi iz usta, izlazi iz srca, i to čini čovjeka nečistim.
19 Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstvo, preljuba, bludnost, krađa, lažno svjedočanstvo, hula na Boga.
20 To čini čovjeka nečistim; a neopranim rukama jesti, to ne čini čovjeka nečistim.
21 Odatle otide Isus dalje i povuče se u kraj Tira i Sidona.
22 Tada dođe žena Kananejka iz onoga kraja i povika: "Smiluj mi se, Gospodine, sine Davidov! Moju kćer vrlo muči đavao."
23 On je ne udostoji nijednom riječi. Tada pristupiše učenici njegovi i zamoliše ga: "Otpusti je, jer viče za nama!"
24 On reče: "Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama kuće Izraelove."
25 Uto dođe ona, pade pred njega ničice i zamoli: "Gospodine, pomozi mi!"
26 On reče: "Nije pravo oduzeti kruh djeci i baciti ga psićima."
27 "Sigurno, Gospodine", odgovori ona, "ali psići dobiju ipak od mrvica, što padnu sa stola njihovih gospodara".
28 Tada joj reče Isus: "O ženo, velika je vjera tvoja, neka ti bude kako želiš!" Od toga časa bila je zdrava kći njezina.
29 Odatle otide Isus dalje i dođe na Galilejsko more. Popne se na goru i sjede ondje.
30 Tada se skupi oko njega veliko mnoštvo naroda. Oni donesoše sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i druge mnoge i položiše ih k nogama njegovim. I on ih iscijeli.
31 Kad vidje narod, kako nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi gledaju, divio se je i slavio je Boga Izraelova.
32 Tada Isus dozva učenike svoje k sebi i reče: "Žao mi je naroda. Već tri dana stoje kod mene i nemaju što jesti. Gladne neću da ih otpustim. Inače bi mogli klonuti na putu."
33 Učenici mu odgovoriše: "Odakle da dobijemo u pustinji toliki kruh, da se nasiti tako veliko mnoštvo?"
34 Isus ih upita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovoriše: "Sedam i nekoliko ribica."
35 Tada zapovjedi da narod posjeda po zemlji
36 Onda uze onih sedam kruhova i ribe, dade hvalu, prelomi ih i dade ih učenicima svojim, a učenici ih dadoše narodu
37 Svi su jeli i nasitili se, dapače od preostalih komada podigoše još sedam košarica punih.
38 Bilo je četiri tisuće muževa, koji su jeli, osim žena i djece.
39 Tada otpusti narod, uđe u lađicu i ode u magadanski kraj.
| Evanđelje po Mateju (Šarić) |