Evanđelje po Mateju (Šarić)/Glava 14.
| Evanđelje po Mateju (Šarić) |
1 U ono vrijeme začu četverovlasnik Herod glas o Isusu.
2 On reče dvoranima svojim: "To je Ivan Krstitelj. On je uskrsnuo od mrtvih; zato djeluju čudesne sile u njemu."
3 Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa.
4 Jer ga je Ivan bio prekorio: "Nije ti dopušteno da nju imaš."
5 Rado bi ga bio dao ubiti; ali se je bojao naroda, jer su ga držali za proroka.
6 Na dan rođenja Herodova igrala je kći Herodijadina među Gostima. To se je dopalo Herodu tako,
7 Da joj je zakletvom obećao dati štogod zaište.
8 Ona potaknuta od matere svoje reče: "Daj mi ovdje na zdjeli glavu Ivana Krstitelja!"
9 To zabrinu kralja. Ali zbog zakletve i zbog gostiju zapovjedi da joj se dadne.
10 I tako dade odsječi glavu Ivanu u tamnici.
11 Donesoše glavu njegovu na zdjeli i dadoše je djevojci; ona je odnese materi svojoj.
12 Tada uzeše učenici njegovi mrtvo tijelo i pokopaše ga. Potom odoše i javiše to Isusu.
13 Na ovu vijest otide Isus odanle u lađici na samotno mjesto, da bude sam. Ali to saznade mnoštvo naroda i pođe za njim pješke iz gradova.
14 Kad on izađe na kopno i vidje veliko mnoštvo, smilova im se i iscijeli bolesnike njihove.
15 Predveče pristupiše k njemu učenici njegovi i rekoše: "Mjesto je pusto, a doba je već poodmaklo. Otpusti narod, neka ide u sela da kupi sebi hrane!"
16 Isus im reče: "Ne treba da idu, Podajte im vi da jedu!"
17 Oni mu odgovoriše: "Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe."
18 On reče: "Donesite mi ih ovamo!"
19 I dade da narod posjeda po travi; tada uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i blagoslovi ih. Nato prelomi kruhove i dade ih učenicima svojim, a učenici ih dadoše narodu.
20 Svi su jeli i nasitili se, dapače su digli od preostalih komada još dvanaest punih košarica.
21 A broj svih, koji su bili jeli, iznosio je oko pet tisuća muževa, bez žena i djece.
22 Odmah on natjera učenike svoje da uđu u lađicu i da naprijed idu na drugu obalu, dok on otpusti narod.
23 Kad je bio otpustio narod, popne se na goru sam, da se moli. Već je bila nastala večer, a on je još bio ondje sam.
24 Lađica je već bila nasred mora i bila je od valova bacana tamo i vamo; jer je bio protivan vjetar.
25 U četvrtu stražu noći dođe on k njima idući po moru.
26 Kad ga tako učenici vidješe, gdje ide po moru, povikaše uplašeni: "Sablast!" i vapili su od straha.
27 A Isus im progovori odmah: "Utješite se! Ja sam. Ne bojte se!"
28 Petar mu odgovori: "Gospodine, ako si ti, reci mi, da dođem k tebi po vodi.
29 On reče: "Dođi!" Petar izađe iz lađice i išao je po vodi, da dođe k Isusu.
30 A kad je vidio jaki vjetar, uplaši se, počne se topiti i povika: "Gospodine, spasi me!"
31 Odmah pruži Isus ruku svoju, uhvati ga i reče mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?"
32 Tada uđoše u lađicu, i presta vjetar.
33 Koji su bili u lađici, baciše se pred njega ničice i rekoše: "Ti si zaista Sin Božji!"
34 Tada prijeđoše i dođoše u pokrajinu Genezareta.
35 Čim ga stanovnici onoga kraja prepoznaše, poslaše glasnike Po svoj onoj okolini i dadoše donijeti k njemu sve bolesnike.
36 Ovi ga zamoliše, da se samo smiju dotaknuti skuta njegove haljine. I svi, koji se dotakoše, ozdraviše.
| Evanđelje po Mateju (Šarić) |