Evanđelje po Marku (Šarić)/Glava 5.

¹ Dođoše na drugu obalu mora u kraj gerazenski.

² Kad izađe iz lađice, poteče mu iz kamenih grobova odmah u susret čovjek s duhom nečistim.

³ On je stanovao u grobnim špiljama, i nitko ga više nije mogao svezati ni lancima.

⁴ Jer su ga već često bili vezali u okove i lance, ali je bio svaki put izlomio lance i izlomio okove. Nitko ga nije mogao ukrotiti.

⁵ Neprestano, danju i noću, zadržavao se je u kamenim grobovima i u gorama i vikao je i udarao se kamenjem.

⁶ Kad vidje Isusa izdaleka, poteče, baci se pred njega ničice

⁷ I povika iza glasa: "Što ja imam s tobom posla, Isuse, Sine Boga, Svevišnjega zaklinjem te Bogom, ne muči me!"

⁸ Jer mu je govorio: "Duše nečisti, izađi iz čovjeka!"

⁹ Upita ga: "Kako se zoveš?" "Legija mi je ime", odgovori mu; "jer nas je mnogo."

¹⁰ Molio ga je mnogo, da ih ipak ne protjera iz one zemlje.

¹¹ Na brijegu je ondje pasao veliko krdo svinja.

¹² Tada ga zamoliše: "Daj da uđemo u svinje!"

¹³ On im dopusti. Izađoše dusi nečisti i uđoše u svinje. I krdo, oko dvije tisuće komada, navali s brijega u more i potopi se u moru.

¹⁴ Pastiri pobjegoše odatle i javiše u gradu i po selima. Tada dođoše ljudi da vide, što se je bilo dogodilo.

¹⁵ Kad dođoše k Isusu i vidješe, kako čovjek, koji je upravo bio opsjednut od legije, sjedi obučen i zdrave pameti, uplašiše se.

¹⁶ Očevici im propovijedaše, kako se je bilo dogodilo s opsjednutim i svinjama.

¹⁷ Tada ga zamoliše, da se udalji iz njihova kraja.

¹⁸ Kad onda htjede ući u lađicu, zamoli ga ona, koji je bio prije opsjednut, da smije s njim ići.

¹⁹ Ali mu ne dopusti, nego mu reče: "Idi kući k svojima i pripovijedaj im, kako je veliku stvar učinio Gospodin na tebi i kako se je smilovao tebi.

²⁰ On otide i uze navješćivati u Dekapolisu, kako je veliku stvar bio Isus učinio na njemu. I svi su se divili.

²¹ Kad je bio Isus u lađici opet prešao na drugu obalu, skupi se veliko mnoštvo naroda oko njega. On je bio još kraj mora.

²² Tada dođe jedan predstojnik sinagoge po imenu Jair. Kad ga je vidio, baci mu se pred noge

²³ I vruće ga zamoli: "Kćerka je moja na umoru. Dođi, metni na nju ruke, da ozdravi i ostane na životu!"

²⁴ On pođe s njim. Mnogi ga je narod pratio i tiskao se oko njega

²⁵ Među njima je bila žena, koja je već dvanaest godina bolovala od tečenja krvi,

²⁶ Mnogo je bila podnijela kod mnogih liječnika, potrošila je sve što je imala, a ipak nije našla pomoći; samo joj je još gore bivalo.

²⁷ Kad je čula za Isusa, pristupi u mnoštvu naroda straga njemu i dotače se haljine njegove;

²⁸ Jer je govorila u sebi: "Ako se i samo dotaknem haljine njegove, ozdravit ću."

²⁹ Odmah prestade njezino tečenje krvi, i osjeti u svojemu tijelu, da je ozdravila od svoje bolesti.

³⁰ Isus osjeti, da je sila izašla iz njega, okrenu se odmah u mnoštvu i upita: "Tko se je dotakao moje haljine."

³¹ Učenici njegovi odgovoriše mu: "Ta vidiš, kako se narod tiska oko tebe, i još pitaš: "Tko se je dotakao mene?"

³² Ali je on pogledao onu, koja je to bila učinila.

³³ Tada dođe žena uplašena i dršćući; jer je znala, što se je dogodilo s njom. Pade pred njega ničice i pripovjedi mu sve kako je bilo.

³⁴ A on joj reče: "Kćeri, vjera ti je tvoja pomogla Idi u miru i budi iscijeljena od bolesti svoje!"

³⁵ Dok je još govorio, dođoše ukućani predstojnika sinagoge i javiše: "Kći je tvoja umrla, što još trudiš Učitelja."

³⁶ Isus je čuo tu riječ i rekao je predstojniku sinagoge: "Ne boj se! Samo vjeruj!"

³⁷ I ne dade sobom ići nikome osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu.

³⁸ Dođoše u kuću predstojnika sinagoge. Tada začu vrevu, plač i jaukanje.

³⁹ Uđe i reče im: "Zašto vičete i plačete? Dijete nije mrtvo; ono samo spava."

⁴⁰ Tada mu se nasmijaše, a on istjera sve van i s ocem i majkom djeteta i s pratiocima svojim uđe u sobu, u kojoj je ležalo dijete.

⁴¹ Uze dijete za ruku i reče mu: "Talita kumi" to znači: "Djevojko, velim ti, ustani!"

⁴² Odmah je ustala djevojka i hodala. Bilo joj je već dvanaest godina. Tada se začudiše čudom velikim.

⁴³ A on im strogo naloži, da nitko ne dozna za to. Onda reče, neka joj dadnu jesti.