Evanđelje po Marku (Šarić)/Glava 4.

¹ Opet je učio na moru. Veoma veliko mnoštvo naroda skupilo se oko njega. Zato uđe u lađicu, i u nju sjede na moru, a sav je narod stajao na obali na zemlji,

² Učio ih je mnogo u prispodobama i govorio im u svojemu predavanju: "

³ "Pazite! Sijač izađe da sije.

⁴ Kad je sijao, jedno pade na put, i dođoše ptice i pozobaše ga.

⁵ Drugo pade na kamenito tlo, gdje nije bilo mnogo zemlje. Brzo izniče, jer nije ležalo duboko u zemlji,

⁶ Ali kad sunce zasja, uvenu, i jer nije imalo korijena, usahnu.

⁷ Opet drugo Pade među trnje. Trnje uzraste i zaguši ga, tako da ne donese roda.

⁸ Drugo napokon pade na zemlju dobru, izniče, uzraste i donese rod: "tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk."

⁹ Zaključi riječima: "Tko ima uši, neka čuje!"

¹⁰ Kad je bio sam, zapitaše ga učenici s dvanaestoricom za smisao prispodobe.

¹¹ Reče im: "Vama je tajna kraljevstva Božjega povjerena. Onima vani sve se iznosi u prispodobama.

¹² Oni će gledati, a ipak ne vidjeti, slušati, a ipak ne razumjeti, da se kako ne obrate i oproštenje ne nađu."

¹³ Tada nastavi: "Ne razumijete li ove prispodobe, kako ćete onda razumjeti sve druge?

¹⁴ Sijač riječ sije.

¹⁵ Koji su na putu, na koji je bila posijana riječ, to su oni, koji je čuju. A onda dolazi odmah sotona i oduzme riječ, koja je bila posijana u srca njihova.

¹⁶ Slični su oni, što su posijani na tlo kamenito. Oni čuju riječ i odmah je primaju s radošću.

¹⁷ Ali ne daju da uhvati korijen, nego su nepostojani, Kad zbog riječi provali nevolja ili progonstvo, onda se odmah spotaknu.

¹⁸ Drugi su oni, koji su posijani među trnje. Oni slušaju riječ.

¹⁹ Ali brige svjetske, varavo bogatstvo i ostale strasti uvuku se i zaguše riječ, tako da ostane bez roda.

²⁰ Koji su napokon bili posijani na dobru zemlju, to su oni, koji slušaju riječ, primaju je u se i donose rod tridesetostruk, šezdesetostruk i stostruk."

²¹ Dalje im je govorio: "Donosi li se svjetiljka, da se metne pod sud ili pod postelju! A ne, da se metne na svijećnjak?

²² Jer nije ništa skriveno, što se neće otkriti, nije ništa tajno, što neće doći na svjetlo.

²³ Tko ima uši, neka čuje!"

²⁴ Tada nastavi: "Pazite na to, što čujete! Mjerom, kojom mjerite, vama će se mjeriti, i još će vam se dometnuti.

²⁵ Jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, uzet će mu se i ono, što ima."

²⁶ Dalje je govorio: "Kraljevstvo je Božje kao čovjek, koji baci sjeme u zemlju.

²⁷ Spavao on ili bdio, danju ili noću: "Sjeme niče i raste, a da on to ne zapazi.

²⁸ Samo od sebe donosi zemlja rod, najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu.

²⁹ Kad se tada pokaže rod, odmah primakne srp; jer je tu žetva."

³⁰ Dalje je govorio: "S čim da prispodobimo kraljevstvo Božje? Kojom prispodobom da ga prikažemo.

³¹ Ono je kao zrno gorušično. Kad se sije u zemlju, manje je od svih drugih sjemena na zemlji.

³² A je li posijano, uzraste i bude veće od svega povrća; Potjera tako velike grane, da mogu ptice nebeske stanovati u njegovoj sjeni."

³³ U mnogim takvim prispodobama navješćivao im je riječ, kako bi je bolje mogli shvatiti.

³⁴ Bez prispodoba nije im govorio. Je li tada bio sam s učenicima svojim, onda bi im sve protumačio.

³⁵ Podvečer onoga dana reče im: "Poći ćemo na drugu obalu."

³⁶ Otpustiše narod, i uzeše njega sobom onako kako je bio u lađici. I druge lađice išle su s njim.

³⁷ Tada se podiže silna bura. Valovi su udarali u lađicu, i ona se je već počela puniti vodom.

³⁸ A on je spavao otraga u lađici na jastuku. Tada ga probudiše i povikaše: "Učitelju, zar ti ne mariš, što ginemo?"

³⁹ On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: "Umukni! Mirno budi!" Prestane vjetar, i postade tišina velika.

⁴⁰ Tada im reče: "Što ste tako, strašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?"

⁴¹ Oni se uplašiše vrlo i rekoše jedan drugome: "Tko je ovaj? I vjetar i more slušaju ga!"

← Glava 3.

Evanđelje po Marku (Šarić)

Glava 5. →