Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 8.
← Glava 7.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
Glava 9. →
|
1 Potom je putovao od grada do grada, od sela do sela, propovijedao je i navješćivao radosnu vijest o kraljevstvu Božjemu. S njim su dvanaestorica
2 I neke žene, koje je On bio iscijelio od zlih duhova i od bolesti: "Marija po imenu Magdalena, iz koje je bilo izašlo sedam zlih duhova.
3 I Ivana, žena Huze, upravitelja Herodova, i Suzana i još mnoge druge, koje su služile njima imanjem svojim.
4 Kad se skupilo veliko mnoštvo naroda i ljudi dolazili k njemu iz svih gradova, rekoše prispodobu ovu:
5 "Izađe sijač da sije sjeme svoje. Kad je sijao, nekoje pade na put, pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga.
6 Drugo pade na kamenito tlo. Ono doduše izniknu, ali se osuši, jer nije imalo vlage,
7 Opet drugo pade među trnje. Uzraste trnje zajedno i uguši ga.
8 Drugo napokon pade na zemlju dobru, izniknu i donese rod stostruk." Kad ovo reče, povika: "Tko ima uši, neka čuje!"
9 Tada ga upitaše učenici njegovi, što znači prispodoba ova.
10 On odgovori: "Vama je dano, da razumijete tajne kraljevstva Božjega. Drugima se daju u prispodobama, da vide, a ipak ne vide, da čuju, a ipak ne razumiju.
11 Prispodoba znači ovo: "Sjeme je riječ Božja.
12 Koji su na putu, to su oni, koji slušaju; a onda dolazi đavao i uzima riječ iz srca njihova, da ne vjeruju i da se ne spase.
13 Koji su na kamenitu tlu, to su oni, koji doduše riječ slušaju i s radošću primaju, ali ne uhvate korijena. Vjeruju za neko vrijeme, ali u vrijeme napasti otpadnu.
14 Što pade među trnje, to su oni, koji doduše riječ slušaju, ali onda zapadnu u brige, bogatstvo i uživanje života i uguše se i tako roda ne donose.
15 Što napokon pade na zemlju dobru, to su oni, koji riječ slušaju, u dobru je i poslušnu srcu čuvaju i tako rod stalno donose.
16 Nitko ne upali svjetiljke i ne poklapa je posudom, niti je meće pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak, da vide svjetlo svi, koji ulaze.
17 Jer ništa nije skriveno, što se ne bi otkrilo, ništa tajno, što se ne bi saznalo i na svjetlo izašlo.
18 Pazite zato, kako slušate, jer tko ima, dat će mu se. A tko nema, još će mu se uzeti, što misli da ima."
19 Majka njegova i braća njegova dođoše k njemu, ali nijesu mogli do njega od naroda.
20 Javiše mu: "Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele da to vide."
21 On im reče: "Majka moja i braća moja jesu oni, koji slušaju riječ Božju i vrše je."
22 Jednoga dana uzađe On s učenicima svojim u lađicu i reče im: "Prijeći ćemo na drugu obalu jezera. I odrinuše od zemlje.
23 Dok su se vozili tamo, on zaspa. Tada se podiže bura na jezeru. Valovi su ih pokrivali, i bili su u pogibli
24 Onda pristupiše k njemu, probudiše ga i povikaše: "Učitelju, učitelju, izgibosmo!" On se diže i zapovjedi vjetru i bijesnoj vodi. Oni se smiriše, i nastade tišina.
25 Tada im reče: "Gdje je vjera vaša?" Puni straha i začudenja rekoše jedan drugome: "Tko je ovaj? Jer on zapovijeda i vjetrovima i vodi, i slušaju ga!"
26 Odvezoše se u kraj Gadarenski, što leži prema Galileji.
27 Jedva je bio izašao na zemlju, dođe mu u susret iz grada jedan čovjek, koji je bio opsjednut od zlih duhova. Već dugo vremena nije više nosio haljina i nije stanovao u kući, nego u kamenitim grobovima.
28 Čim je ugledao Isusa, baci se vičući pred njega ničice i povika iza glasa: "Što mi imamo s tobom, Isuse, Sine Boga, Svevišnjega? Molim te, ne muči me!"
29 Jer on zapovjedi nečistome duhu, da izađe iz čovjeka. Već dugo imao ga je on u svojoj vlasti. Vezali su ga u lance i okove, da a čuvaju; ali on istrga okove, i zao duh potjerao ga u pustinju.
30 Isus ga zapita: "Kako se zoveš?" On odgovori: "Legija". Ser su mnogi zli dusi bili ušli u njega.
31 Ovi zamoliše, da ih ipak ne otputi u pakao.
32 A pasao je u blizini na obronku gore veliko krdo svinja. Zamoliše ga, da bi im dopustio da uđu u svinje. On im to dopusti.
33 I tako izađoše zli duhovi iz čovjeka i uđoše u svinje. Krdo navali niz obronak u jezero i utopi se.
34 Kad vidješe pastiri, što se dogodi, pobjegoše odatle i javiše to u gradu i po selima.
35 Tada izađoše ljudi da vide, što se to dogodilo. Dođoše k Isusu i nađoše čovjeka, iz kojega su bili izašli zli dusi, gdje sjedi kod nogu Isusovih obučen i pametan. Uplašiše se.
36 Očevici pripovjediše im, kako je opsjednuti bio iscijeljen.
37 Tada ga zamoli sve pučanstvo okoline Gadarenske, da otide od njih; jer ih je bio obuzeo velik strah, A on uđe u lađicu i otide natrag.
38 Čovjek, iz kojega su bili izašli zli dusi, zamoli ga, da smije s njim ići. Ali ga Isus otpusti i reče:
39 "Vrati se kući natrag i pripovijedaj, što ti učini Bog!" On otide i navješćivao je po svem gradu, što mu je bio učinio Isus.
40 Kad se vrati Isus, radosno ga primi mnoštvo naroda; jer su ga svi očekivali.
41 Tada dođe čovjek po imenu Jair, predstojnik sinagoge. On pade Isusu pred noge i zamoli ga, da dođe u kuću njegovu;
42 Jer je njegova jedina kći, u dobi od kojih dvanaest godina, ležala na umoru. Na putu tamo tiskao se narod oko njega.
43 Tu je bila jedna žena, koja je već dvanaest godina trpjela od tečenja krvi. Bila je sve svoje imanje potrošila na liječnike, i ni jedan je nije mogao izliječiti.
44 Ona pristupi straga i dotače se skuta haljine njegove, i odmah joj prestade tečenje krvi.
45 Isus zapita: "Tko me se dotače?" Kad su svi to nijekali, rekoše Petar i njegovi drugovi: "Učitelju, mnoštvo naroda gura te i tiska a veliš: "Tko me se dotače?"
46 A Isus reče: "Netko me se dotače; jer ja opazih, kako je sila izašla iz mene."
47 I kad vidje žena, da je otkrivena, pristupi dršćući, pade pred njega ničice i pripovjedi pred svim narodom, zašto ga se dotače i kako odmah ozdravi.
48 On joj reče: "Kćeri, vjera te tvoja ozdravi. Idi u miru!"
49 Dok je on još govorio dođe netko iz kuće predstojnika sinagoge i javi: "Kći je tvoja umrla, ne trudi dalje učitelja!"
50 Isus je to čuo i rekao mu: "Ne boj se! Samo vjeruj! Ona će se spasiti!
51 Kad dođe u kuću, pusti unutra samo Petra, Ivana i Jakova i oca i majku djevojke.
52 Svi su plakali i naricali za njom. A on reče: "Ne plačite; ona nije mrtva, nego samo spava;
53 Tada su mu se podsmijevali; jer su znali, da je bila mrtva.
54 On je uze za ruku i povika: "Djevojko, ustani!
55 Tada se povrati duh njezin, i ustade odmah. Onda zapovjedi, da joj dadu neka jede.
56 Roditelji njezini bili su izvan sebe od začudenja. A on im zapovjedi, da ni s kim ne govore o tom.
← Glava 7.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
Glava 9. →
|