Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 7.
← Glava 6.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
Glava 8. →
|
1 Pošto je bio svršio sve govore svoje pred narodom, pođe u Kafarnaum.
2 Ondje je u jednog satnika ležao na umoru sluga, koji mu je bio vrlo drag.
3 Kad je čuo za Isusa, dade ga po starješinama židovskim zamoliti, da bi došao i ozdravio slugu njegova.
4 Ovi dođoše k Isusu i zamoliše ga usrdno: "On zaslužuje, da mu to učiniš;
5 Jer ljubi narod naš i sagradio nam je sinagogu."
6 Isus pođe s njima. Kad više nije bio daleko od kuće, poruči mu satnik po prijateljima: "Gospodine, ne trudi se; jer nijesam dostojan, da uđeš pod krov moj.
7 Zato i nijesam držao sebe dostojnim, da dođem k tebi. Reci samo riječ, i ozdravit će sluga moj.
8 I ja, ako sam i podložnik, reknem jednomu od vojnika, što su poda mnom: 'Idi!' i ide; k jednomu drugom: 'Dođi'! i dođe; i slugi svojemu. 'Učini to!' i učini."
9 Kad je to čuo Isus, začudi mu se. Okrenu se i reče narodu, koji ga je pratio: "Kažem vam, tako velike vjere ne nađoh u Izraelu!"
10 Kad se poslani vratiše kući, nađoše zdrava slugu, koji je bio bolestan.
11 Potom otide u grad po imenu Nain. S njim su išli učenici njegovi i mnogobrojan narod.
12 Kad se približi k vratima gradskim, iznosili su mrtvaca, jedinca sina majke njegove, koja je bila udovica. Mnogo je naroda iz grada išlo za njim.
13 Kad je vidje Gospodin, sažali mu se za njom, i reče joj: "Ne plači!"
14 Tada pristupi i dotaknu se lijesa. Nosioci stadoše. I on reče: "Mladiću, velim ti, ustani!"
15 Tada se uspravi mrtvac i počne govoriti. I dade ga majki njegovoj.
16 Strah obuze sve. Slavili Boga i govorili: "Velik prorok ustade među nama. Bog pohodi narod svoj."
17 Glas o tom raširi se po svoj Judeji i po svoj okolini.
18 Za sve ovo javiše Ivanu učenici njegovi.
19 Tada dozva Ivan k sebi dvojicu učenika svojih, posla ih Gospodinu i dade ga upitati: "Jesi li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo?"
20 Ljudi dođoše k njemu i rekoše: "Ivan Krstitelj šalje nas k tebi, da te upitamo: "Jesi li ti onaj, koji ima doći, ili drugoga da čekamo?"
21 U onaj upravo čas iscijeli mnoge od bolesti, od muke i od zlih duhova i mnogima slijepima darova vid očni.
22 I odgovori im: "Idite i javite Ivanu, što ste vidjeli i čuli: Slijepi vide, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propovijeda radosna vijest.
23 Blagoslovljen je onaj, komu ja nisam povod spoticanja!"
24 Kad su bili otišli poslanici Ivanovi, počne mnoštvu naroda govoriti za Ivana: "Što ste izašli u pustinju? Da vidite trsku, koju ljulja vjetar?
25 Ili što ste izašli? Da vidite čovjeka u mekanim haljinama? Ne, ljudi koji nose fine haljine i žive raskošno, na dvorima su kraljeva.
26 Što ste izašli? Da vidite proroka? Da, kažem vam, još više nego proroka.
27 On je onaj, o kojem stoji pisano: Eto, šaljem glasnika svojega pred tobom, da pripravi put pred tobom.
28 Kažem vam: Između rođenih od žene nema većega od Ivana. Ipak najmanji u kraljevstvu Božjem veći je od njega."
29 Sav narod, koji ga je slušao, i carinici upoznaše pravednost Božju i primiše krštenje Ivanovo.
30 A farizeji i književnici prezreše odluku Božju i ne dadoše se krstiti od njega.
31 "S kim da prispodobim ljude ovoga roda? Na koga su nalik?
32 Oni su kao djeca, što sjede na trgu i dovikuju jedni drugima: Mi smo vam zasvirali, i vi nijeste igrali; mi smo tužaljke zapjevali, i vi nijeste plakali.
33 Ivan Krstitelj došao je; on nije jeo kruha i nije pio vina. Tada ste rekli: Od đavla je opsjednut.
34 Sin čovječji došao je; on jede i pije. A vi kažete: Gle izjelice i pijanice, prijatelja carinicima i grješnicima!
35 Ali mudrost spoznadoše kao pravednu sva djeca njezina."
36 Jedan farizej zamoli ga, da bi objedovao kod njega. Pođe u kuću farizejevu i sjede za stol.
37 U gradu je živjela žena kao grješnica. Kad doznade, da je on za stolom u kući farizejevoj, donese posudicu od alabastera s pomasti.
38 Ona se plačući postavi odostraga nogu njegovih i uze noge njegove kvasiti suzama svojim i otirati kosom glave svoje. Tada je cjelivala noge njegove i mazala ih pomašću.
39 Kad to vidje farizej, koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: "Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena, koja ga se dotiče - jedna grješnica."
40 Isus mu reče: "Simone, imam ti nešto reći." On reče: "Kaži, učitelju!"
41 Reče: "Jedan vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset.
42 Jer nijesu mogli platiti svojega duga, otpusti ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?"
43 Simon odgovori: "Mislim onaj, kojemu je više poklonio." Isus mu reče: "Pravo si sudio."
44 Tada okrenuvši se k ženi reče Simonu: "Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za noge moje; a ona suzama svojim okvasi noge moje i kosom svojom otre.
45 Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati nogu mojih.
46 Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona pomašću pomaza noge moje.
47 Zato kažem ti: Njoj su oprošteni mnogi grijehi njezini, jer je pokazala mnogu ljubav. A kojemu se oprašta manje, taj ima također samo malo ljubavi."
48 Tada reče njoj: "Tvoji su ti grijehi oprošteni."
49 Onda oni, koji su bili za stolom, pomisliše u sebi: "Tko je ovaj, da i grijehe oprašta?"
50 A on reče ženi: "Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!"
← Glava 6.
|
Evanđelje po Luki (Šarić) |
Glava 8. →
|