Evanđelje po Luki (Šarić)/Glava 14.
| Evanđelje po Luki (Šarić) |
1 Kad on jedne subote dođe u kuću nekoga ugledna farizeja, da Jede, promatrali su ga pozorno.
2 Tada stade pred njega neki čovjek, koji je imao vodenu bolest.
3 Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno u subotu iscjeljivati ili nije?"
4 Oni su šutjeli. Tada ga se do hvati, iscijeli ga i otpusti.
5 Onda im reče: "Jednome od vas padne njegov sin ili vol u jamu. Ne izvadi li ga odmah, i u subotu?"
6 Na to mu ne mogoše ništa odgovoriti.
7 Kad je opazio, kako su pozvani izbirali sebi prva mjesta, rekoše im prispodobu ovu:
8 "Kad te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto, mogao bi koji odličniji od tebe biti među pozvanima.
9 I tvoj i njegov gostoprimac mogao bi doći i reći tebi: 'Podaj mjesto ovome.' Tada bi postiđen morao zauzeti posljednje mjesto.
10 Nego kad te tko pozove, idi i sjedi na posljednje mjesto! Tada će doći tvoj gostoprimac i reci tebi: 'Prijatelju, pomakni se više!' To će ti biti na čast pred svima, koji sjede s tobom za stolom.
11 Jer svaki, koji se povisi, ponizit će se, a tko se ponizi, povisit će se."
12 A gostoprimcu reče: "Kad daješ objed ili večeru, onda ne zovi svojih prijatelja ni svoje brade, rođaka ili bogatih susjeda; inače pozovu i oni tebe i vrate ti!
13 Nego kad daješ gozbu, pozovi prosjake, sakate, hrome i slijepe!
14 Blagoslovljen si onda ti, jer ti ovi ne mogu vratiti, ali će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih."
15 Kad je to čuo jedan od onih, što su bili zajedno za stolom, reče mu: "Blagoslovljen je onaj, koji blaguje u kraljevstvu Božjemu!"
16 Tada mu on reče: "Jedan čovjek zgotovi veliku gozbu i pozva na nju mnoge.
17 Kad bi vrijeme gozbi, posla slugu svojega, da kaže pozvanima: 'Dođite, sve je već gotovo!'
18 Tada se počeše izgovarati svi redom. Prvi mu reče: 'Kupio sam polje i moram poći da ga vidim. Molim te, ispričaj me!'
19 Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova i idem da ih ogledam. Molim te, ispričaj me!'
20 Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'
21 Sluga dođe natrag i reče to gospodaru svojemu. Tada se rasrdi domaćin i zapovjedi slugi svojemu: 'Idi brzo van na ceste i ulice gradske i dovedi ovamo prosjake i sakate, slijepe i hrome!'
22 Sluga javi: 'Gospodaru, zapovijed je tvoja izvršena, ali još ima mjesta.'
23 Tada reče gospodar slugi: 'Izađi na seoske putove i među ograde, te natjeraj sve da dođu, da mi se napuni kuća.'
24 A kažem vam, od onih ljudi, koji su bili pozvani, neće ni jedan okusiti moje gozbe."
25 Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim. Tada se on obazre i reče im:
26 "Ako tko dođe k meni, a ne mrzi na oca i na majku i na ženu i na dijete i na brata i na sestru, da, i na samoga sebe, ne može biti moj učenik.
27 Tko ne nosi križa svojega i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.
28 Kad jedan od vas hoće da gradi kulu, ne sjedne li najprije i ne proračuna li troškove, ima li i sredstava da dovrši?
29 Kad bi naime postavio temelj; a ne bi mogao kasnije dovršiti gradnje, svi, koji gledaju, rugali bi mu se
30 I govorili: 'Ovaj je čovjek počeo gaditi i nije mogao da dovrši.'
31 Ili kad koji kralj hoće da se zarati s drugim kraljem, ne sjedne li najprije i ne promisli, može li s deset tisuća ljudi izaći protiv njega?
32 Ako li ne može, onda pošlje poslanike, dok je onaj još daleko, i moli, da se nagode mirno.
33 Tako i ni jedan od vas, koji se ne odreče svega, što ima, ne može biti moj učenik.
34 Sol je nešto dobro, ali ako so obljutavi, čim da se onda osoli?
35 Niti se može upotrijebiti za zemlju niti za gnoj; nego se izbacuje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
| Evanđelje po Luki (Šarić) |