Evanđelje po Ivanu (Šarić)/Glava 5.

← Glava 4.

Evanđelje po Ivanu (Šarić)

Glava 6. →

¹ Potom je bio blagdan židovski, i uzađe Isus u Jerusalem.

² U Jerusalemu je kod Ovčjih vrata kupelj, koja se zove hebrejski Betsaida, i ina pet trijemova.

³ U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i sušičavih. Oni su čekali, da se zaljulja voda.

⁴ Jer je anđeo Gospodnji silazio u određeno vrijeme u kupelj i zaljuljao vodu. Tko je tada najprije sišao u zaljuljanu vodu, ozdravio bi makar kakva bolest bila na njemu.

⁵ A ondje je bio jedan čovjek, koji je trideset i osam godina bio bolestan.

⁶ Kad ga vidje Isus gdje leži i doznade, da je već odavno bolestan, upita ga: "Hoćeš li da ozdraviš?"

⁷ Bolesnik mu odgovori: "Gospodine, nemam čovjeka, da me spusti u kupelj, kad se zaljulja voda. Dok ja dođem, drugi siđe prije mene."

⁸ Tada mu reče Isus: "Ustani, uzmi postelju svoju i hodi!"

⁹ Odmah ozdravi taj čovjek, uze postelju svoju, i hodao je naokolo. A taj je dan bila subota.

¹⁰ Zato rekoše Židovi onome, što ozdravi: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju."

¹¹ On im odgovori: "Koji me iscijeli, reče mi: 'Uzmi postelju svoju i hodi!'"

¹² A Oni ga zapitaše: "Tko je taj čovjek, koji ti reče: "Uzmi postelju svoju i hodi"

¹³ Iscijeljeni nije znao, tko je bio; jer se je Isus bio uklonio, jer je bilo ondje veliko mnoštvo ljudi.

¹⁴ Kasnije ga zateče Isus u hramu i reče mu: "Eto si ozdravio. Ne griješi više, da ti se ne dogodi što gore!"

¹⁵ Tada otide čovjek i javi Židovima, da je Isus, koji ga iscijeli.

¹⁶ Zato su Židovi progonili Isusa, jer je to bio činio u subotu.

¹⁷ Isus im izjavi: "Otac moj do sada djeluje, i ja djelujem."

¹⁸ Zato su još više gledah zidovi da ga ubiju, jer je ne samo prestupao subotu, nego je i Boga nazivao Ocem svojim i stim se gradio jednak Bogu.

¹⁹ Isus im reče: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego što vidi da čini Otac. Što on čini, ono i Sin čini jednako.

²⁰ Jer Otac ljubi Sina i sve mu pokazuje, što sam čini. I pokazat će mu veća djela od ovih, da se vi čudite.

²¹ Jer kao što Otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin koje hoće oživljuje.

²² I ne sudi Otac nikome; nego sav sud dade Sinu,

²³ Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca, koji ga je poslao.

²⁴ Zaista, zaista, kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onome, koji je poslao mene, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego se prešao iz smrti u život.

²⁵ Zaista, zaista, kažem vam: Dolazi čas, i već je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega, i koji ga budu čuli, živjet će.

²⁶ Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu, da ima život u sebi.

²⁷ On mu dade i vlast, da drži sud, jer je Sin čovječji.

²⁸ Ne čudite se tomu! Dolazi čas, kad će svi u grobovima čuti glas njegov.

²⁹ Tada će oni, koji su činili dobro, izaći na uskrsnuće života, a koji su činili zlo, na uskrsnuće suda.

³⁰ Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe. Sudim, kako čujem. Moj je sud pravedan; jer ne tražim volje svoje, nego volju onoga, koji me je poslao.

³¹ Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.

³² Drugi je, koji svjedoči za mene, i znam, da je istinito svjedočanstvo, kojim svjedoči za mene.

³³ Vi poslaste k Ivanu, i on posvjedoči za istinu.

³⁴ Ali ja ne trebam svjedočanstva od čovjeka. Ja govorim samo o tom, da se vi spasite.

³⁵ On je bio svjetiljka, koja gori i svijetli. A vi se htjedoste samo za čas radovati u svijetlu njezinu.

³⁶ Ja imam svjedočanstvo veće od Ivana: Djela, koja mi dade Otac da ih izvršim, ta djela, koja ja činim, svjedoče za mene, da me posla Otac.

³⁷ Tako Otac, koji me posla, sam posvjedoči za mene. Ali glasa njegova niti ste kad čuli, ni lica njegova nijeste vidjeli;

³⁸ I riječi njegove nijeste spremili u sebi, jer ne vjerujete onome, koga on posla.

³⁹ Istražujete Pisma jer mislite, da imate u njima život vječni! Upravo su ona, koja svjedoče za mene.

⁴⁰ Ipak vi nećete da dođete k meni, da imate život.

⁴¹ Ja ne primam časti od ljudi.

⁴² Ali vas poznajem, da nemate u sebi ljubavi Božje.

⁴³ Ja dođoh u ime Oca svojega, ali me vi ne primate. Ako li drugi dođe u ime svoje, njega primate.

⁴⁴ Kako vi možete vjerovati, kad primate slavu jedan od drugoga, a slave, koja je od jedinoga Boga, ne tražite?

⁴⁵ Ne mislite, da ću vas ja tužiti Ocu! Vaš je tužitelj Mojsije, u koga se vi uzdate.

⁴⁶ Jer kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali; jer je on pisao o meni.

⁴⁷ A kad njegovim Pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?"

← Glava 4.

Evanđelje po Ivanu (Šarić)

Glava 6. →