Evanđelje po Ivanu (Šarić)/Glava 4.

← Glava 3.

Evanđelje po Ivanu (Šarić)

Glava 5. →

¹ Gospodin je bio doznao, da je farizejima bilo dočuli, da on, Isus, dobiva više učenika i krsti više nego Ivan.

² - Uostalom Isus sam nije krstio, nego učenici njegovi. -

³ Zato ostavi Judeju i otide opet u Galileju.

⁴ A morao je proći kroz Samariju.

⁵ Tako dođe u grad samarijski, koji se zove Sihar, blizu zemljišta, što ga je bio darovao Jakov svojemu sinu Josipu.

⁶ Ondje je bio studenac Jakovljev. Umoran od puta sjeo je Isus kraj studenca. Bilo je oko šeste ure.

⁷ Tada dođe žena iz Samarije I da zahvati vode. Isus je zamoli: "Daj mi da se napijem!"

⁸ Učenici njegovi naime bili su otišli u grad da kupe jela.

⁹ Žena mu Samarijanka odgovori "Kako? Ti, Židov, možeš iskati od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?" - Židovi naime nijesu družili sa Samarijancima.

¹⁰ Isus joj odgovori: "Kad bi ti znala dar Božji i onoga, koji ti govori: 'Daj mi da se napijem', ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu."

¹¹ žena mu odgovori: "Gospodine, ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živa?

¹² Jesi li ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i sinovi njegovi, i stoka njegova?"

¹³ Isus joj odgovori: "Svaki, koji pije od ove vode, opet će ožednjeti.

¹⁴ A koji pije od vode, koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. Nego voda, što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode, što teče u život vječni."

¹⁵ Tada ga zamoli žena: "Gospodine, daj mi te vode, da ne žednim više i da ne dolazim ovamo po vodu."

¹⁶ Isus još reče: "Idi, zovni muža svojega i dođi onda opet ovamo!"

¹⁷ Žena odgovori: "Nemam muža." Isus joj reče: "Pravo si rekla: 'Nemam muža.'

¹⁸ Jer si imala pet muževa, i sad koga imaš, nije ti muž. To si pravo rekla."

¹⁹ Reče mu žena: "Gospodine, vidim, da si ti prorok.

²⁰ Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete, da je u Jerusalemu mjesto, gdje se mora klanjati Bogu."

²¹ Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas, kad se nećete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jerusalemu.

²² Vi ne znate, čemu se klanjate; mi znamo, čemu se klanjamo jer spasenje dolazi od Židova.

²³ Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjaoce traži Otac.

²⁴ Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i u istini."

²⁵ Žena mu odgovori: "Znam, da dolazi Krist - to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam reći."

²⁶ Tada joj reče Isus: "Ja, koji govorim s tobom, sam On."

²⁷ U taj čas dođoše učenici njegovi. Oni su se čudili, što je govorio sa ženom. Ali ni jedan ne upita: "što tražiš od nje?" ili: "Što govoriš s njom?"

²⁸ Žena ostavi svoj krčag, otide u grad i reče ljudima:

²⁹ "Dođite! Vidite čovjeka, koji mi reče sve, što sam učinila! Da nije to Krist?"

³⁰ Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu.

³¹ Uto su ga molili učenici: "Učitelju, jedi!"

³² A on im reče: "Ja imam da jedem jelo, za koje vi ne znate."

³³ Tada učenici rekoše jedan drugome: "Da mu tko nije donio da jede?"

³⁴ Isus im reče: "Jelo i moje, da činim volju onoga, koji me je poslao, i da izvršim djelo njegovo.

³⁵ Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca, i dolazi žetva?' Eto, velim vam, podignite oči svoje i promatrajte njive! One su već bijele za žetvu.

³⁶ I koji žanje, prima plaću i skuplja plod za život vječni, da se raduju zajedno koji sije i koji žanje.

³⁷ Jer ovdje pristaje poslovica: 'Jedan sije, drugi žanje.'

³⁸ Ja vas poslah da žanjete, gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste."

³⁹ Mnogi Samarijanci iz onoga grada vjerovaše u njega, jer je svjedočila žena: "On mi reče sve, što sam učinila."

⁴⁰ Samarijanci izađoše dakle k njemu i zamoliše ga, da ostane kod njih. Tako osta ondje dva dana.

⁴¹ I mnogo ih više vjerova zbog nauke njegove.

⁴² Oni rekoše ženi:, "Sad ne vjerujemo više zbog izjave tvoje; jer sami čusmo i znamo: "Ovaj je zaista Spasitelj svijeta."

⁴³ Poslije dva dana otide odatle u Galileju.

⁴⁴ Jer je sam Isus posvjedočio, da prorok ne vrijedi u svojemu zavičaju.

⁴⁵ A kad dođe u Galileju, primiše ga radosno Galilejci, jer su bili vidjeli sve, što je bio učinio na blagdan u Jerusalemu, jer su i oni bili došli na blagdan.

⁴⁶ Tako dođe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevski činovnik, čiji je sin bolovao u Kafarnaumu.

⁴⁷ Kad je on čuo, da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i zamoli ga, neka bi sišao i sina mu iscijelio; jer je ležao na umoru.

⁴⁸ Isus mu reče: "Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete.

⁴⁹ Reče mu kraljevski činovnik: "Gospodine, siđi, dok nije umrlo dijete moje!"

⁵⁰ Isus mu reče: "Idi! Sin tvoj živi," Vjerova čovjek riječi, koju mu reče Isus, i ode.

⁵¹ A već na putu dođoše mu u susret sluge njegove i javiše, da njegov sin živi.

⁵² Upita ih za uru, u koju mu je bilo lakše. Rekoše mu: "Jučer o sedmoj uri pusti ga groznica."

⁵³ Tada razumje otac, da je to bila ona ura, u koju mu reče Isus: "Sin tvoj živi." I vjerova on i sva kuća njegova.

⁵⁴ To je bilo drugo čudo, koje učini Isus iza svojega povratka iz Judeje u Galileju. Iscjeljenje bolesnika kod kupelji. Isus pravi Sin Božji.

← Glava 3.

Evanđelje po Ivanu (Šarić)

Glava 5. →