Druga Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 4.

¹ Kad sin Saulov doznade, da je Abner poginuo u Hebronu, klonu mu srčanost, i sav se Izrael smete.

² A imao je sin Saulov dvojicu vođa nad četama. Jedan se je zvao Baana, drugi Rekab. Bili su sinovi Benjaminovca Rimona iz Beerota - i Beerot se naime broji Benjaminu,

³ Ipak su stanovnici Beerota pobjegli u Gitaim i stoje tamo kao došljaci do današnjega dana.

⁴ Jonatan, sin Saulov, imao je sina, koji je na obje noge bio hrom. Bilo mu je pet godina, kad stiže glas o Saulu i Jonatanu iz Jezreela. Tada ga je bila uzela dadilja njegova i pobjegla. U brzini bijega pade on i postade tako hrom. Zvao se je Mefibošet.

⁵ Sinovi Rimona iz Beerota dakle, Rekab i Baana, digoše se i pođoše za podnevne žege u kuću Išbošetovu, kad je otpočivao opodne.

⁶ Prodriješe u nutrinu kuće, kao da htjedoše uzeti pšenice, i probodoše ga u slabine. Nato se udaljiše Rekab i njegov brat Baana.

⁷ Kad su bili došli u kuću, ležao je on na postelji svojoj u spavaonici. Oni ga ubiše, odsjekoše mu glavu, uzeše glavu, pa su išli cijelu onu noć niz ravnicu jordansku.

⁸ I donesoše glavu Išbošetovu k Davidu u Hebron i rekoše kralju: "Evo glave Išbošeta, sina Saulova, neprijatelja tvojega, koji ti je radio o glavi! Tako danas osveti Gospod mojega gospodara, kralja, od Saula i njegova potomka."

⁹ David reče Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i reče im: "Tako živ bio Gospod, koji je izbavio život moj iz svake tjeskobe,

¹⁰ Ja sam onoga, koji mi donese glas: Saul je mrtav, i koji je mislio da je sretan glasnik, dao uhvatiti i ubiti ga u Siklagu, a ipak sam mu bio morao platiti za njegovu vijest.

¹¹ I kad ljudi opaki ubiše čovjeka nedužna u kući njegovoj na postelji njegovoj, da ja onda ne tražim od vas krv njegovu i da vas ne istrijebim sa zemlje?"

¹² I David dade zapovijed vojnicima. Oni ih pogubiše, odsjekoše im ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu. Glavu Išbošetovu uzeše i pokopaše je u grobu Abnerovu u Hebronu.

← Glava 3.

Druga Samuelova knjiga (Šarić)

Glava 5. →