Djela apostolska (Šarić)/Glava 22.
| Djela apostolska (Šarić) |
1 "Ljudi, braćo i oci, čujte, što ću vam sad reći u svoju obranu!"
2 A kad čuše, da im govori hebrejskim jezikom, nastade još veća tišina. I on reče: "
3 "Ja sam čovjek Židov, rođen u Tarzu u Ciliciji, a odgojen u ovome gradu, kod nogu Gamalielovih strogo poučen u zakonu naših otaca, revnitelj Božji, kao što ste vi svi danas.
4 Ja sam ovaj put gonio do smrti, vežući i predajući u tamnice i muževe i žene;
5 Kao što mi svjedoči i veliki svećenik, i sve starješine, od kojih sam primio i poslanice na braću, kad sam pošao u Damask, da dovedem odanle svezane u Jerusalem, da se kazne.
6 A kad sam išao i približio se Damasku, dogodi mi se oko podne, da me ujedanput obasja velika svjetlost s neba.
7 I padoh na zemlju i začuh glas, koji mi je govorio: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?'
8 A ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' I reče mi: "Ja sam Isus Nazarećanin, koga ti progoniš.'
9 I koji su bili s menom, vidješe doduše svjetlost, ali ne čuše glas onoga, koji mi je govorio.
10 I rekoh: 'Što da činim, Gospodine!' A Gospodin mi reče: 'Ustani i idi u Damask, i ondje će ti se reći za sve, što ti valja činiti.'
11 I kad obnevidjeh od sjaja svjetlosti one, povedoše me za ruku pratioci, i dođoh u Damask.
12 A neki Ananija, čovjek, koji se vjerno držao zakona, za koga su svjedočili svi Židovi, što ondje stanuju.
13 Dođe k meni i stade i reče mi: 'Savle brate, progledaj!' I ja u taj čas pogledah na njega.
14 A on reče: 'Bog otaca naših izabra te, da upoznaš volju njegovu, i da vidiš Pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovih:
15 Da mu budeš svjedok pred svim ljudima za ono, što si vidio i čuo.
16 I sad što oklijevaš? Ustani i krsti se, i operi se od grijeha svojih prizvavši ime Gospodnje!'"
17 A dogodi se, kad sam se vratio u Jerusalem i molio se u hramu, da se zanesoh,
18 I vidjeh ga, gdje nai govori: 'Pohiti i izađi brzo iz Jerusalema, jer neće primiti svjedočanstva tvojega za mene!'
19 I ja rekoh: 'Gospodine, sami znadu, da sam ja zatvarao u tamnicu i tukao po sinagogama one, koji vjeruju u tebe.
20 I kad se je prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvojega, bio sam i ja ondje, i pristajao sam, i čuvao sam haljine onih, koji su ga ubijali.'
21 I reče mi: 'Idi, jer ću ja daleko da te pošljem među neznabošce.'
22 A oni su ga slušali do ove riječi, ali sad podigoše glas svoj govoreći: "Uzmi sa zemlje takva, jer ne smije da živi!"
23 I kad su oni vikali i zbacivali haljine svoje i bacali prah u zrak,
24 Naloži zapovjednik, da ga uvedu vojarnu i da ga bičevanjem ispitaju, da dozna, zašto su tako vikali na njega.
25 I kad ga pritegoše uzicama, reče Pavao satniku, koji je stajao uz njega: "Smijete li bičevati čovjeka Rimljanina, a da nije osuđen?"
26 Čuvši to satnik pristupi k zapovjedniku i javi mu: "Što hoćeš da činiš? Ovaj je čovjek rimski građanin!"
27 A zapovjednik ptistupivši reče mu: "Kaži mi, jesi li ti Rimljanin! A on reče: "Da".
28 I zapovjednik reče: "Ja sam za veliku svotu stekao to građanstvo." A Pavao reče: "Ja ga imam već od rođenja."
29 Onda odstupiše odmah od njega oni, koji su ga imali mučiti. A zapovjednik se uplašio, kad je doznao, da je Rimljanin, i što ga je bio svezao.
30 A sutradan hoteći doznati istinu, zašto ga tuže Židovi, pusti ga iz okova, i zapovjedi, da dođu glavari svećenički i sve visoko vijeće. Tada dovede Pavla i postavi ga pred njih.
| Djela apostolska (Šarić) |