Djela apostolska (Šarić)/Glava 21.
| Djela apostolska (Šarić) |
1 I kad bi tako, te otplovismo otrgnuvši se od njih, idući pravo dođosmo u Kos, i drugi dan u Rod, i odanle u Pataru.
2 I našavši lađu, što polazi u Feniciju, uđosmo i otplovismo.
3 A kad nam se ukaza Cipar ostavismo ga nalijevo, i plovili smo prema Siriji, i dođosmo u Tir, jer je ondje valjalo da se istovari lađa.
4 I našavši učenike ostadosmo ondje sedam dana; a oni su Pavlu govorili Duhom, da ne ide gore u Jerusalem.
5 I kad se izvršiše dani, izađosmo i krenusmo na put, a pratili su nas svi sa ženama i djecom do iza grada; i kleknuvši na obali pomolismo se.
6 I oprostivši se jedni s drugima uđosmo u lađu, a oni se vratiše svojim kućama.
7 I mi svršismo plovljenje i dođosmo od Tira u Ptolemaidu, i pozdravivši se s braćom ostadosmo kod njih jedan dan.
8 A sutradan otputovasmo i dođosmo u Cezareju. I ušavši u kuću Filipa evanđelista, koji je bio jedan od sedmorice, ostadosmo u njega.
9 On je imao četiri kćeri djevice, koje su proricale.
10 Kad smo boravili ondje nekoliko dana, dođe iz Judeje jedan prorok, po imenu Agab.
11 I došavši k nama uze pojas Pavlov, sveza sebi noge i ruke i reče: "Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka, čiji je ovo pojas, ovako će svezati zidovi u Jerusalemu i predat će ga u ruke neznabošcima."
12 I kad čusmo ovo, zamolismo ga mi i oni, koji su bili iz onoga mjesta, da ne ide gore u Jerusalem.
13 A Pavao odgovori: "Što činite, te plačete i cijepate srce moje! Jer ja sam pripravan za ime Gospodina Isusa ne samo svezan biti, nego i umrijeti u Jerusalemu."
14 A kad ga ne mogosmo nagovoriti, primirismo se rekavši: "Volja Gospodnja neka bude!"
15 A poslije tih dana spremismo se i pođosmo gol e u Jerusalem.
16 A pođoše s nama i neki učenici iz Cezareje vodeći nas nekomu Mnasonu iz Cipra, starome učeniku, da budemo njegovi gosti.
17 I kad dođosmo u Jerusalem, primiše nas braća radosno.
18 A sutradan otide Pavao s nama k Jakovu, i skupiše se sve starješine.
19 I kad ih pozdravi, počne im redom izlagati, što učini Bog među neznabošcima po službi njegovoj.
20 A oni čuvši slavili su Boga, i rekoše: "Vidiš, brate, koliko je tisuća Židova, koji vjerovaše, i svi revnuju za zakon.
21 A doznali su za tebe, da ti Židove, koji su među neznabošcima, učiš odmetnuću od Mojsija učeći, da im ne treba obrezivati djece svoje, niti držati običaje.
22 Što ćemo dakle sada? Svakako će se narod skupiti, jer će čuti da si došao.
23 Učini dakle ovo, što ti reknemo: U nas imaju četiri čovjeka, koji su se zavjetovali.
24 Ove uzmi i očisti se s njima, i potroši na njih, neka ošišaj glavu, i svi će doznati, da ono, što su čuli za tebe, ništa nije, nego da i sam živiš po zakonu i da ga držiš.
25 A za neznabošce, koji vjerovaše, mi poslasmo odlučivši, da se čuvaju od žrtava idolskih, i od krvi, i od udavljenoga, i od bluda."
26 Tada Pavao uze ljude, i sutradan očistivši se s njima uđe u hram, i najavi, kako izvršuje dane očišćenja, dok se ne prinese žrtva za svakoga od njih.
27 Kad je bilo sedam dana pri kraju, vidješe ga u hramu oni Židovi, što su bili iz Azije, i pobuniše sav narod, i metnuše ruke na njega
28 Vičući: "Ljudi Izrael, pomozite! Ovo je čovjek, koji proti narodu i zakonu i ovomu mjestu uči sve svuda; pa još i neznabošce uvede u hram, i onečisti sveto mjesto ovo.
29 Jer su bili vidjeli s njim v gradu Trofima iz Efeza, i mislili su, da ga je Pavao uveo u hram.
30 I uzbuni se sav grad, i nasta strka naroda. I uhvatiše Pavla i stadoše ga vući iz hrama. I odmah se zatvoriše vrata.
31 A kad, su htjeli da ga ubiju, dođe glas k zapovjedniku čete, da je pobunjen sav Jerusalem.
32 A on odmah uze vojnike i satnike i dotrča dolje k njima. A oni vidjevši zapovjednika i vojnike prestadoše tući Pavla.
33 Tada zapovjednik pristupi, uze ga i zapovjedi, da ga okuju u dvoje okove; zatim je ispitivao, tko je i što je učinio.
34 A jedni su vikali u narodu jedno, a drugi drugo. I kad nije mogao od buke ništa sigurno da sazna, zapovjedi, da ga odvedu vojarnu.
35 I kad dođe do stuba, moradoše ga vojnici nositi zbog sile naroda.
36 Jer je za njim išlo mnoštvo naroda vičući: "Dolje s njim"
37 I kad je Pavao bio uveden u vojarnu, reče zapovjedniku: "Smijem li ti ja jednu reći" A on reče: "Zar govoriš grčki"
38 Nijesi li ti Egipćanin, koji si prije ovih dana podigao bunu i izveo u pustinju četiri tisuće razbojnika?"
39 A Pavao reče: "Ja sam čovjek Židov iz Tarza, građanin znamenitoga grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi, da progovorim narodu!"
40 A kad mu dopusti, počne Pavao na stubama, mahnu rukom na narod, i kad nastade velika tišina progovori hebrejskim jezikom i reče:
| Djela apostolska (Šarić) |