Djela apostolska (Šarić)/Glava 19.
| Djela apostolska (Šarić) |
1 A dogodi se, kad je bio Apolon u Korintu, da je Pavao, prošavši gornje krajeve, došao u Efez i našao neke učenike;
2 I reče im: "Jeste li primili Duha Svetoga, kad ste postali vjernici?" A oni mu rekoše: "Nijesmo ni čuli, da ima Duh Sveti."
3 A on reče: "Koje krštenje primiste?" I oni rekoše: "Krštenje Ivanovo,"
4 A Pavao reče: "Ivan je krstio krštenjem pokajanja govoreći narodu, da vjeruju u onoga, koji će za njim doći, to jest u Isusa."
5 Čuvši to krstiše se u ime Gospodina Isusa.
6 I kad Pavao položi ruke na njih, dođe Duh Sveti na njih, i govorili su jezicima i proricali.
7 A bilo je ljudi svega oko dvanaest.
8 I ušavši u sinagogu govorio je odvažno tri mjeseca, raspravljajući i uvjeravajući za kraljevstvo Božje.
9 Kad su neki bili otvrdnuli, i nijesu vjerovali, i proklinjali put Gospodnji pred narodom, odstupi od njih i odijeli učenike, pa je raspravljao svaki dan u školi nekoga Tirana,
10 I ovo je bivalo dvije godine, tako da su svi, koji su stanovali u Aziji, Židovi i neznabošci, čuli riječ Gospodnju.
11 I Bog je činio ne mala čudesa po rukama Pavlovim,
12 Tako da bi i rupce za znoj i pojase od tijela njegova nosili na bolesnike, i ostavljale su ih bolesti, i zli su dusi izlazili iz njih.
13 Kušali su i neki od Židova, koji su naokolo obilazili i zaklinjali đavle, zazivati nad opsjednutima ime Gospodina Isusa govoreći: "Zaklinjem vas Isusom, koga propovijeda Pavao."
14 A bilo je sedam sinova Skeve Židova, poglavara svećeničkoga, koji su to činili.
15 A zao im duh odgovori: "Isusa poznajem, i Pavla znam, ali vi tko ste?"
16 I skočivši na njih čovjek, u kojemu je bio zao duh, nadvlada njih dvojicu, i pritište ih tako, da su goli i izranjeni utekli iz one kuće.
17 I ovo doznadoše svi Židovi i neznabošci, koji su stanovali u Efezu, i uđe strah u sve njih, i veličalo se je ime Gospodina Isusa.
18 I mnogi od onih, što vjerovaše, dolazili su ispovijedajući i govoreći djela svoja.
19 A mnogi od onih, koji su se bavili čarolijama, skupiše knjige i spališe ih pred svima; i proračunaše, i nađoše, da su vrijedne pedeset tisuća srebrnjaka.
20 Tako je silno rasla riječ Gospodnja, i utvrđivala se.
21 I kad se ovo svršilo, namisli Pavao u Duhu da prođe preko Makedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalem govoreći: "Pošto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti."
22 I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, a sam ostade neko vrijeme u Aziji.
23 A u ono vrijeme podiže se ne mala buna zbog puta Gospodnjega.
24 Neki naime srebrnar, po imenu Demetrije, koji je pravio srebrne hramiće Dijanine, pribavljao je zanatlijama ne malu zaradu.
25 On skupi ove i drugih ovakvih stvari majstore, i reče: "Ljudi, vi znate, da od ovoga posla imamo mi zaradu.
26 A vidite i čujete, da ne samo u Efezu, nego gotovo po svoj Aziji taj Pavao nagovara i odvraća narod mnogi, govoreći, da to nijesu bogovi, što se prave rukama.
27 I ne samo što će ta nesreća doći na naš zanat da ne prolazi, nego se neće mariti ni za hram velike božice Dijane, i propadat će veličanstvo one, koju poštuje sva Azija i čitav svijet."
28 Kad oni ovo čuše, napuniše se gnjeva i stadoše vikati: "Velika je Dijana Efeška!"
29 I sav se grad napuni pobune, i navalivši jednodušno na kazalište uhvatiše Gaja i Aristarha Makedonce, drugove Pavlove.
30 A kad je Pavao htio da ide među narod, ne dadoše mu učenici.
31 A neki i od azijskih poglavara, koji su mu bili prijatelji, poslaše k njemu moleći ga, da ne ide u kazalište.
32 A jedni su vikali jedno, a drugi drugo; jer je bila skupština smetena, i najviše ih nije znalo, zašto su se skupili.
33 A jedni iz mnoštva izvukoše Aleksandra, kad su ga Židovi gurali naprijed. A Aleksandar, mahnuvši rukom, htjede da progovori narodu zbog obrane.
34 Ali kad ga upoznaše, da je Židov, povikaše svi u glas, i vikali su oko dva sata: "Velika je Dijana Efeška!"
35 A gradski tajnik, utišavši narod, reče: "Ljudi Efežani! Tko je taj čovjek, koji ne zna, da grad Efez ne časti veliku Dijanu i njezin kip što je pao s neba?
36 Kad dakle to ne može nitko poreći, valja da budete mirni, i da ništa ne činite nepromišljeno.
37 Jer dovedoste ove ljude, koji niti su hram pokrali, niti hule na vašu božicu.
38 A Demetrije i umjetnici, koji su s njim, ako imaju kakvu tužbu protiv koga, imaju sudovi, i imaju namjesnici, pa neka tuže jedan drugoga!
39 Ako li što drugo tražite, neka se riješi na zakonitoj skupštini!
40 Jer prijeti opasnost, da budemo tuženi za današnju bunu, a nema nikakva razloga, kojim bismo se mogli opravdati za ovu pobunu." I kad reče ovo, raspusti skupštinu.
| Djela apostolska (Šarić) |