Djela apostolska (Šarić)/Glava 18.

Djela apostolska (Šarić)


1 Potom ode iz Atene i dođe u Korint.

2 i nađe jednoga zidova, po imenu Akvilu, rodom iz Ponta, koji je bio skoro došao iz Italije, i njegovu ženu Priscilu, jer je bio zapovjedio Klaudije, da svi Židovi sele iz Rima. On dođe k njima.

3 I jer su se bavili istim zanatom, ostade kod njih, i radio je. A bili su šatorskog zanata.

4 I svake je subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i neznabošce.

5 A kad dođoše iz Makedonije Sila i Timotej, predade se Pavao sasvim propovijedanju svjedočeći Židovima da je Isus Krist.

6 Ali kad su se oni protivili i hulili, otrese haljine svoje i reče: "Krv vaša na vašu glavu, ja sam čist, od sad idem k neznabošcima."

7 I otide odanle i dođe u kuću nekoga Ticija Justa, koji se je bojao Boga, i čija je kuća bila uz sinagogu.

8 A Krisp, predstojnik sinagoge, vjerova u Gospodina sa svom kućom svojom, i od Korinćana mnogi, koji su slušali, vjerovaše i krstiše se.

9 A Gospodin reče Pavlu noću u viđenju: "Ne boj se, nego govori, i da ne ušutiš!

10 Jer sam ja s tobom, i nitko ti se neće primaći, da ti naudi, jer ja imam mnogi narod u ovome gradu."

11 Tako proboravi ondje godinu i šest mjeseci učeći kod njih riječ Božju.

12 A kad je bio Galion namjesnik u Ahaji, ustadoše Židovi jednodušno na Pavla i dovedoše ga na sud

13 Govoreći: "Ovaj protiv zakona nagovara ljude, da poštuju Boga."

14 A kad je Pavao htio da otvori usta; reče Galion Židovima: "Kad bi se radilo o kakvoj nepravdi ili zločinu, o Židovi, po dužnosti poslušao bih vas.

15 Ali kad su prepiranja o nauci i o imenima i o zakonu vašem, gledajte sami, jer ja neću da budem sudac o tome."

16 I otjera ih iz sudnice.

17 Onda svi neznabošci uhvatiše Sostena, predstojnika sinagoge, i izbiše ga pred sudnicom. I Galion nije za to ništa mario.

18 A Pavao ostade još podosta dugo, i oprostivši se s braćom otplovi u Siriju, i s njime Priscila i Akvila. U Kenhreji ošiša glavu, jer se je bio zavjetovao.

19 I dođe u Efez; i njih ostavi ondje, a on uđe u sinagogu, i raspravljao je sa Židovima.

20 A kad su ga oni molili, da ostane dulje vremena, ne htjede,

21 Nego se oprosti s njima i reče: "Opet ću se vratiti k vama, ako Bog da;" i otide iz Efeza.

22 I sišavši u Cezareju, uziđe i pozdravi crkvu, i siđe u Antiohiju.

23 I provede ondje nekoliko vremena, zaputi i prođe redom Galaciju i Frigiju, utvrđujući sve učenike.

24 A dođe u Efez jedan Židov, po imenu Apolon, rodom Aleksandrinac, čovjek rječit, silan u Pismu.

25 Ovaj je bio upućen na put Gospodnji, i goreći duhom govorio je i učio je marljivo o Isusu, a znao je samo krštenje Ivanovo.

26 Ovaj dakle počne odvažno propovijedati u sinagogi. I kad ga čuše Priscila i Akvila, primiše ga k sebi i izložiše mu točnije put Gospodnji.

27 A kad je htio poći u Ahaju, ohrabriše ga braća i pisaše učenicima, da bi ga primili. I kad dođe, pomože mnogo onima, koji su bili vjerovali milošću.

28 Jer je silno pobijao Židove javno, dokazujući iz Pisma, da je Isus Krist.


Djela apostolska (Šarić)