Daniel (Šarić)/Glava 5.

¹ Kralj Belšazar priredi veliku gozbu za tisuću velikaša svojih. Pred tisućom njih pio je vino.

² Kad je Belšazar bio pijan, zapovjedi, da se donesu sudovi zlatni i srebrni, što ih je bio odnio njegov otac Nebukadnezar iz hrama u Jerusalemu, Kralj je htio da iz njih pije s velikašima svojim, sa ženama i inočama svojim.

³ Kad su bili donijeli zlatne sudove, što su ih odnijeli iz hrama, kuće Božje u Jerusalemu, pio je iz njih kralj s velikašima svojim, sa ženama i inočama svojim.

⁴ Pili su vino i slavili svoje bogove zlatne i srebrne, mjedene, gvozdene, drvene i kamene.

⁵ U taj su se čas pojavili prsti čovječje ruke i pisali su prema svijećnjaku po okrećenom zidu kraljevske palače. Kada je kralj opazio ruku, što je pisala,

⁶ Tada je poblijedjelo lica kraljevo. Misli su ga njegove uznemirile. Njegovi su u bedrima zglobovi popustili i koljena mu se tresla.

⁷ Kralj je povikao iza glasa, neka se dovedu vračari, Kaldejci i gatari. Tada reče mudracima babilonskim: "Tko mogne pročitati ovo pismo i kaže mi što znači, taj će se obući u ju grimiz, nosit će zlatan lanac o vratu i vladat će u kraljevstvu mojem kao treći vladalac."

⁸ Tada su pristupili svi mudraci kraljevi, ali nijesu mogli ni pisma pročitati ni reći kralju što znači.

⁹ Kralj se je Belšazar vrlo uplašio. Lice mu se sasvim zamijenilo, i velikaši se njegovi prepali.

¹⁰ Kad je kraljica mati čula, što se je bilo dogodilo kralju i velikašima, dođe u kuću, gdje je bila gozba, kraljica mati reče: "Kralju, da si živ dovijeka! Neka te ne uznemiruju misli tvoje, i neka se ne mijenja lice tvoje!

¹¹ Ima čovjek u mojemu kraljevstvu, u kojemu stanuje duh svetih bogova. Već pod vladom oca tvojega bili su našli u njega razboritost i upravo božansku mudrost. Kralj Nebukadnezar, otac tvoj, postavio ga je glavarom činovnicima, vračarima, Kaldejcima i gatarima - vlastiti otac tvoj, kralju,

¹² Jer visok duh, mudrost i razum za tumačenje snova, za otkrivanje tajna i za razjašnjivanje zagonetaka našli su u Daniela, kojemu je kralj dao ime Beltešazar. Neka dozovu Daniela! On će reći što znači."

¹³ Kad su bili doveli Daniela pred kralja, reče kralj Danielu: "Jesi li ti Daniel, jedan od judejskih zarobljenika, što ih je moj kraljevski otac doveo ovamo iz Jude?

¹⁴ Čuo sam za tebe, da u tebi stanuje duh bogova; da su našli u tebe razboritost, razum i mudrost u visokoj mjeri.

¹⁵ Sada su bili preda mnom mudraci i čarobnjaci, da pročitaju ovo pismo i da mi kažu što znači. Ali oni ne mogu da mi kažu što znače te riječi.

¹⁶ Tada sam čuo za tebe, da možeš protumačiti i zagonetke riješiti, Ako dakle možeš pročitati ono tamo pismo i reći mi što znači, obući ćeš se u grimiz, zlatan lanac nosit ćeš o vratu i vladat ćeš u kraljevstvu mojemu kao treći vladalac."

¹⁷ Nato odgovori Daniel kralju: "Zadrži poklone svoje za sebe! Darove svoje pokloni drugomu! A pismo ću ja pročitati i reknut ću ti, kralju, što znači.

¹⁸ Kralju, Bog svevišnji dao je ocu tvojemu Nebukadnezaru kraljevstvo, veličinu, slavu i veličanstvo.

¹⁹ Od velike moći, koju mu je dao, drhtali su i tresli su se pred njim svi narodi, plemena i jezici. Mogao je usmrtiti, koga je htio; mogao je ostaviti u životu, koga je htio; mogao je poniziti, koga je htio.

²⁰ Ali kada mu se je podiglo srce i duh mu se posilio do drskosti, tada je bio srušen s kraljevskoga prijestolja i bilo mu je uzeto dostojanstvo njegovo.

²¹ Bio je izbačen iz društva ljudskoga, i srce mu je postalo kao u životinje. Stanovao je s divljim magarcima. Davali su mu travu za hranu kao govedima. Rosa nebeska kvasila mu je tijelo, dokle je spoznao, da Bog svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i može ga podijeliti, kojemu hoće.

²² I ti, njegov sin Belšazar, nijesi ponizio srca svojega, premda si znao sve ovo,

²³ Nego si se podigao proti Gospodu nebeskomu. Sudove hrama njegova morali su donijeti preda te, i pio si iz njih vino sa svojim velikašima, sa svojim ženama i inočama. Slavio si svoje bogove srebrne i zlatne, mjedene, gvozdene, drvene i kamene, koji ne mogu ni vidjeti ni čuti, niti imaju razum. A nijesi iskazao čast Bogu, u čijoj su ruci životni dah tvoj i svi putovi tvoji.

²⁴ Zato je on dao da se pojavi ova ruka što piše i da se napiše ovo pismo.

²⁵ Što tamo stoji napisano, glasi: "Mane, Tekel, Peres:

²⁶ Ovo znače te riječi: Mane: 'Izbrojio' je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu je kraj.

²⁷ Tekel: 'Izmjeren' si bio na mjerila i nađen si prelagan.

²⁸ Peres: 'Razdijeljeno' je kraljevstvo tvoje i dano Medijcima i Perzijancima."

²⁹ Tada je bio Daniel na zapovijed Belšazarovu obučen u grimiz, i metnuše mu zlatan lanac oko vrata. Povikali su pred njim, da će vladati u kraljevstvu kao treći vladalac.

³⁰ Iste je noći bio umoren Belšazar, kralj Kaldejaca.

³¹ I Medijac Darije dobio je kraljevstvo u dobi od šezdeset i dvije godine.

← Glava 4.

Daniel (Šarić)

Glava 6. →