Daniel (Šarić)/Glava 4.
← Glava 3.
|
Daniel (Šarić) |
Glava 5. →
|
1 "Kralj Nebukadnezar svima narodima, plemenima i jezicima, što prebivaju po svoj zemlji. Sreća vam sve veća i veća!
2 Znake i čudesa, što ih Bog svevišnji učini na meni, sviđa mi se staviti do znanja.
3 Kako su veliki znaci njegovi! Kako su silna čudesa njegova! Kraljevstvo je njegovo kraljevstvo vječno. Vlast njegova traje kroz sve naraštaje.
4 Ja, Nebukadnezar, živio sam bezbrižno u kući svojoj, radovao se životu u palači svojoj.
5 Tada sam usnio san, koji me je uplašio. Predstave, što su mi dolazile na postelji mojoj, viđenja, što su mi izlazila pred oči, uznemirila me.
6 Zato izdadoh zapovijed, da se dovedu preda me svi mudraci babilonski, da mi kažu što znači san.
7 Tada dođoše vračari, čarobnjaci, Kaldejci i gatari. Ja im pripovjedih svoj san, ali mi ni jedan nije mogao reći što znači san.
8 Najposlije dođe preda me Daniel, koji se zove Beltešazar po imenu boga mojega, i u kojemu stanuje duh svetih bogova, i ja mu pripovjedih san:
9 "Beltešazare, poglavare vračarima! Znam, da duh svetih bogova stanuje u tebi. Nijedna tajna nije tebi preteška. Kaži mi što znače viđenja mojega sna, koja sam vidio!
10 Ovo je viđenje, što mi je stalo pred oči na postelji mojoj: Vidjeh najednom usred zemlje drvo silne visine.
11 Drvo je raslo i postajalo sve veće, tako da mu je vrh dosegao do neba. Vidjelo se je do krajeva sve zemlje.
12 Lišće je njegovo bilo lijepo, plodovi njegovi vrlo obilni. Bilo je na njemu hrane za sve. Pod njim u sjeni odmarale se životinje poljske. Ptice nebeske gnijezdile se na granama njegovim. Od njega se hranila svakojaka živa bića.
13 Tada vidjeh najednom u viđenjima, što su mi stala pred oči na postelji mojoj, gdje side s neba jedan svet stražar.
14 On povika iza glasa: "Posijecite drvo i okrešite mu grane! Potrgajte mu lišće i razbacajte mu plodove naokolo! Neka pobjegnu zvijeri ispod njega i ptice grana njegovih!
15 Ali podanak njegov ostavite u zemlji! Neka se sveže okovima gvozdenim i mjedenim, van u travi poljskoj! Neka ga kvasi rosa nebeska! Sa životinjama divljim neka je dio njegov od trave zemaljske!
16 Srce čovječje neka mu se promijeni i srce životinjsko neka mu se za to dadne! Sedam vremena neka tako prođe preko njega!
17 Na zaključku nebeskih stražara osniva se ova zapovijed. Po želji svetaca izlazi ova odredba, da upoznaju živi, da Svevišnji ima vlast nad ljudskim kraljevstvom. On ga daje, kojemu ga hoće dati. On može i najnižega postaviti za njegova vladaoca.
18 Taj san usnio sam ja, kralj Nebukadnezar, a ti, Beltešazare, kaži što znači; jer ni jedan od mudraca u kraljevstvu mojemu nije mogao da mi kaže što znači. A ti to možeš, jer u tebi stanuje duh svetih bogova."
19 Tada Daniel, nazvan i Beltešazar, osta šuteći jedan pun čas. Misli su ga njegove uznemirivale. Ali ga kralj ohrabri: "Beltešazare, ne uznemiruj se tim snom i njegovim značenjem!" Beltešazar odgovori: "Gospodaru moj, san neka bude tvojim mrziteljima i značenje njegovo neprijateljima tvojim!
20 Drvo, što si ga vidio, što je raslo i sve veće postajalo, dok mu vrh nije dosegao do neba, što se vidjelo do krajeva sve zemlje,
21 Kojemu je lišće bilo lijepo i kojemu plodovi bili su vrlo obilni, na kojemu je bilo hrane za sve, pod kojim su stanovale životinje poljske i na kojega se granama gnijezdile ptice nebeske.
22 To si ti, kralju, koji si postao velik i moćan; čija je veličina narasla do neba, i čija moć doseže do krajeva zemaljskih.
23 A što je kralj vidio, kako je jedan svet stražar sišao s neba i zapovjedio: 'Posijecite drvo! Raskomadajte ga, ali mu podanak ostavite u zemlji! Neka se sveže okovima gvozdenim i mjedenim, van u travi poljskoj! Neka ga kvasi rosa nebeska! Neka mu je dio sa životinjama divljim! Sedam vremena neka tako prođe preko njega',
24 Ovo je značenje, kralju, i odluka Svevišnjega, što je izašla nad mojega gospodara, kralja:
25 Bit ćeš izbačen iz društva ljudskoga. Sa životinjama ćeš poljskim stanovati. Travu će ti davati za hranu kao govedima, i rosa će te nebeska kvasiti. Sedam će vremena proći preko tebe, dokle spoznaš, da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i daje ga kojemu hoće.
26 Zapovijed, da se ostavi podanak drveta, znači: kraljevstvo će tvoje opet zapasti tebi, čim spoznaš, da nebo ima vlast.
27 Zato, kralju, neka ti bude ugodan moj savjet: Oprosti se grijeha svojih milostinjom i opačina svojih milosrđem prema nevoljnima! Možda se tada produlji blagostanje tvoje.
28 Sve se ovo ispuni na kralj Nebukadnezaru
29 Poslije dvanaest mjeseci hodao je on na kraljevskoj palači u Babilonu.
30 Kralj reče: "Nije li to Babilon veliki, što ga ja sazidah za prijestolnicu kraljevsku velikom moću svojom i na slavu veličanstva svojega?"
31 Još nije bio prešao taj govor preko usana kraljevih, a dođe glas s neba: "Tebi, kralju Nebukadnezare, ovim se javlja: "Kraljevstvo će se uzeti tebi.
32 Iz društva ljudskoga bit ćeš izbačen. Sa životinjama ćeš poljskim stanovati. Travu će ti davati za hranu kao govedima; i sedam će vremena proći preko tebe, dokle spoznaš, da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i može ga dati komu hoće.
33 Još u isti čas ispunila se je ta prijetnja na Nebukadnezara. On je bio izbačen iz društva ljudskoga, jeo je travu kao goveda, rosa je nebeska kvasila tijelo njegovo, te su mu narasle dlake kao pera u orla i nokti kao pandže u ptica.
34 "Poslije stanovitog vremena ja, Nebukadnezar, podigao sam oči svoje k nebu, i razum moj opet mi se je vratio. Tada sam zahvalio Svevišnjemu i hvalio sam i slavio njega, koji živi u vijeke, čija je vlast vječna i čije je kraljevstvo kroz sve naraštaje.
35 Svi, koji stanuju na zemlji, jesu kao ništa prema njemu. On što hoće radi s vojskom nebeskom i sa stanovnicima zemaljskim. Nema nikoga, da bi mu smio ruku ustaviti i upitati ga: 'Što radiš?'
36 U isto vrijeme dobio sam natrag razum svoj i došao sam opet na slavu kraljevstva svojega, na svjetlost i sjaj. Moji su mo dvorani i velikaši potražili. Opet sam bio postavljen u kraljevsko dostojanstvo, i dala mi se još veća vlast.
37 Zato ja, Nebukadnezar, hvalim, blagoslivam i slavim kralja nebeskoga; jer su sva djela njegova istinita; upravljanje je njegovo pravedno. On može poniziti one, koji hode u oholosti."
← Glava 3.
|
Daniel (Šarić) |
Glava 5. →
|