Boj života ljudskoga

Boj života ljudskoga autor: Ivan Bunić Vučić

Ko godi je prvi bio
   ki iznađe slikovati
   ljudcki život bojnoj rati,
   vele znô je i umio.

U boju je množ privara
   i zaprijeka i zasjeda,
   a svak pozna i svak gleda
   kako ovi život vara.

Čas pokoja nije ni mira,
   sveđ je u boju odor hudi:
   kad se rađa, čovjek trudi,
   kada žive, kad umira.

Množ viteza i množ sluga
   boj neskladni često gubi,
   a dug život naš pogubi
   oca, sina, kuma i druga.

Od vojske se vojska straši
   i u svako preda doba,
   a svijet i put i hudoba
   neprijatelji sveđ su naši.

U bjen'ju se sprva čuje
   bubanj, trublja, svijetli sve se,
   stijeg i perje prostire se,
   nu sve s krvim pak svršuje.

U životu perja prše
   i stjegovi tašte časti,
   bubnji buče oholasti,
   nu sve to smrt u grob svrže.

Od razmirja krvavoga
   kada i koja svrha biće,
   a tko kada doživiće,
   nitko ne zna izvan Boga.

Vojevan'ju i zavadi
   opće često nasliditi,
   za umrle poraziti,
   kuge udesne i zli gladi.

A naš život često druže
   i š njim zajedno opće doći
   zlobe, grijesi i nemoći
   i od tijela i od duše.

Tijem je istina da se bije
   ko god žive na sem svijeti,
   er vojevat i živjeti
   nije stvari priličnije.

Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.