Bauk/XII

← XI

Bauk autor: Ulderiko Donadini

Kad je Serafin Skok pročitao svoje zapiske, stajala je Sofija Glog još uvijek šćućurena u kutu i drhtala na cijelom tijelu.

Još i sad je uzmicala pred njim, a on bi da joj ugodi i na rukama hodao.

Onda je kleknuo na pod i htio da se obrati na nju svojom posljednjom molbom, ali u tom času iznenada se trgnuo.

Daleko negdje koturala se kočija i dolazila sve bliže i bliže. Već se jasno razbiralo udaranje konjskih kopita, a onda najednom zaustavila se baš dolje pred kućom.

On poleti prozoru, otvori ga i nagleda se u dubinu. Došli su po njega.

Brže Antoinette, mi im moramo umaknuti. Pred nekoliko dana došao mi je u snu čovjek, i kazao: "U pogibelji ćeš poletjeti na krilima."

Već se čulo kako otvaraju kućna vrata, onda koraci na stubama, a ona je još uvijek oklijevala. Sada su se već razbirali glasovi pred vratima. Mali njezin brat jauknuo je. Netko mu je valjda stao na nogu, a onda su počeli padati udarci po vratima.

- Zbogom Tonka! - rekao joj je s prozora milo se smiješeći, držeći u rukama kitu bijelih kamelija, a kad su provalili u sobu, dobacio joj je on još jedan poljubac, a onda oprezno poskočio s trećeg kata.