Još je tu. - Na tvrdoj sȉki
Jošte leži nasukana.
Osamstoto minu ljeto,
Što je mlate sa svih strana,
Što je lome i drmaju
Burni vali i oluje.
Slomila se, prignula se:
Na p'jesku je - al' još tu je!
Pokraj Drača i Sasena,
Blizu Krfa, pred Avlonom
Borila se ona slavno
I s galijom i s dromonom.
Na njojzi je sto tragovā
Udaraca i uvreda,
Na njojzi je sto znakovā
Veljih slavlja i pobjeda.
Konop zuji u vjetrini:
"Ko lanac sam gvozden bio,
Kad o meni, svet, slobodan,
Kockasti se barjak vio."
Škriplje krma: "Gdje si sada,
Snažna ruko kormilara?
Čemu, more, uv'jek na me
Tvoj se ljuti b'jes obara?"
A utroba u mećavi
Noćnoj ječi: "Oh, ta sȉka
Do kada će da me drži
U čeljusti od čelika?"
Sanja l'jepim o zemljama,
Hole borce i galije;
A vjetar joj krmu ruši,
A talas je u bok bije.
I lađa se snažno trza:
"Zar da ovdje tužno gnijem?
Dignite me: neka đipnem,
Nek zajedrim morem tijem!"
Osamstoto ljeto teče,
I sve vali lađu biju,
I sve sikću munje žive,
I jesenje kiše liju.
Snažno o nju udaraju
Vjetar, talas i oluje.
Slomila se, prignula se:
Na p'jesku je - al' još tu je!
