Zamukni sva hvala tihoga slavica

Zamukni sva hvala tihoga slavica
autor: Džore Držić




Zamukni sva hvala tihoga slavica
   i sva čas ostala letuštih jur ptica;
zamukni sva slava po moru ka slove,
   sirena gizdava pojući kad plove,
ar slišam i vidim da glasom nî druga5
   toj vili ku slidim kako sve nje sluga;
ni nigdar bî čuven ni će bit lipši glas,
   ni toli još ljuven da ima veću slas.
Narav se začudiv sam sebe prikori
   er, velmi sve trudiv, takmen glas ne stvori.10
Nu nije zemaljski ni na ov svit stvoren
   ner s nebes anđelski, rajom je uzoren;
ter bi dan toj vili, umrli da znaju
   ku milos Bog dili prid sobom u raju,
da se svak uteče i sili k njemu doć15
   i u svem da reče prem svasma saj svit oć.




Izvor uredi

Stari pisci hrvatski, knjiga 33, Džore Držić: Pjesni ljuvene, JAZU, Zagreb 1965., str. 19-20


  Ovo je djelo u javnom vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.