Zaharija (Šarić)/Glava 7.

Zaharija (Šarić)


1 U četvrtoj godini kralja Darija dođe riječ Gospodnja Zahariji, četvrtoga dana devetog mjeseca, u mjesecu Kisleva.

2 Tada je naime Betel bio poslao Šarezera i Regem-Meleka sa svojim ljudima, da umilostive Gospoda

3 I da svećenicima, koji su pripadali hramu Gospoda nad vojskama, i prorocima uprave ovo pitanje: "Moramo li u petom mjesecu držati dan žalosti s postom, kako smo to činili već toliko godina?

4 Tada mi dođe riječ Gospoda nad vojskama:

5 "Objavi svemu narodu zemaljskom i svećenicima: 'Kad ste postili i tugovali u petom i u sedmom mjesecu već sedamdeset godina, je li ste možda postili za me?

6 I kad jedete i pijete, nijeste li tada vi, koji jedete i pijete?"

7 Nijesu li to riječi, što ih je Gospod dao propovijedati preko prijašnjih proroka, kad je još Jerusalem bio naseljen i u miru bio zajedno sa svim gradovima naokolo, i kad su još bile naseljene južna zemlja i nizina?

8 I riječ Gospodnja dođe Zahariji:

9 "Ovako govori Gospod nad vojskama: Vršite sud pravedno i iskazujte jedan drugome ljubav i milosrđe!

10 Ne pritiskujte udovica i sirota, stranaca i siromaha i ne ne mislite ništa zlo jedan drugome u srcu svom!"

11 Ali nijesu htjeli slušati, bili su tvrdovrati i zatisnuli su uši svoje, da ne čuju.

12 Učinili su srce svoje tvrdo kao kremen, da na čuju naputaka i pouka, koje im je bio naložio Gospod nad vojskama duhom svojim preko proroka prijašnjih. I tako dođe silan sud gnjeva od Gospoda nad vojskama.

13 Kao što oni nijesu Slušali, kad ih je on zvao, "isto tako", govori Gospod nad vojskama, "zvat, će oni a da ih ja ne uzaslušam.

14 I tako sam ih razasuo među sve narode, kojih prije nijesu poznavali. Iza njihova odlaska zemlja je bila opustošena, tako da više nitko nije hodio u njoj. Tako su krasnu zemlji pretvorili u pustoš.


Zaharija (Šarić)