Villefranche-de-Rouergue, jezik rane
- i rana
- Bol je njena točka ravnoteže moj ekvisolilokvij na
- sljemenoj
- gredi, temelju od tmina i od bura
- Majka
- Čista svjetlost moje rane moja majka
- jezik
- rane jezik svjetlosti i muka jezik jauka jezik moja
- majka
- Rane jezik jezik svjetlosti i muka jezik moja
- majka
- muka umuklog Hrvata Živila Hrvatska
- dom s krovom na dvije vode na temelju od
- zvuka
- jauka kroz prostor i vrijeme pod golim studenim
- nebom
- dok uokolo viju vuci i to golo nebo počiva na ruci pruženoj
- u prazno
- u nigdinu i zaumnu livadu mučenika s juga n° fin de l'étérnité avenue de Croates
- u Villefranche-de-Rouergue pod teretom tuđeg kamena i zvijezda
- od krhotina, poderotina, rana, sjećanja moja i njihova
- Hrvatska
- nema ni zidova ni vrata ona je jedna
- sanja
- Nisu njoj preci ni vitezovi gordi ni velikani
- ini
- Sva u krpama, ponorima i trnjacima
- Hrvatska
- je nama naša zimska glavnja
- zublja
- u dubini noći i jauk i muk u samoći
- Dom
- za snivati bistro jezero na dnu kojem
- svjetlucaju
- zlatna zrnca sirotinjstva i zaborava
- da ih
- buduć budan skupljam za blistanje ne za trg
- Rječi
- da osvijetle sanjanu hrvatsku riječ dom
- gdje
- stanuje Hrvatska u riječima koje stenju
- jauču
- i cvile pod teretom nepresušne boli i mukle
- osame
- Istiskujem te riječi-sudrugove iz nabrekle tube
- tuge
- otkidam ih valjam kao planinska rijeka i mislim
- njihov
- fini prah sa zvijezda potopljen u gorskim
- brzacima
- Hrvatsku
- i krvave u povijesnom zidu
- Ipak
- Ti drhtaji pred zidom povijesnim to sladostrasno
- zamuckivanje
- taj krik pjesme to je moj uzlijet u svekolikost
- u nigdost
- u kost u meso moje odsanjane zbilje
- Ipak
- s tim "les povres garçons croates" i ja u našem
- domu
- bez zidova uz raskomadanu svjetlost sjećanja
- imam
- muziku koja zrije kroz doba između stijenki
- zaborava
- glasove da u njoj buče i jačaju, da kažu ne bojte se
- nije skaska
- da krik nije jedini oblik vremena
- i da nije uzaludna bila naša bliska muka
- ovo je ovdje ukotvljena lađa hrvatska .