Venus nastane davat audienciju

Venus nastane davat audienciju
autor: Fran Krsto Frankapan




                    Ženski spol ujedno:
       Presvitla kralica, dična u zmožnosti,
          tebi naklajnamo srca poniznosti,
          tvrdno ufajući milost izmoliti,
          krivičnom trpljenju pravicu dobiti.
Venus: Lipo vas pozdravljam, drago pohranjenje,
          razumiti želim vaše protuženje,
          potribšćinam vašim dobar navuk dati,
          vsakoj po vridnosti milošću skazati.
Divojke
ružne: Ni nam vsim sujeno lipom naroditi,
          lišca z ljubeznostjom oholo dičiti,
          nikdor nas pak neće milovati ružne,
          zato nam je živit brez ljubavi tužne.
Venus: Ja nesriću vašu od serca žalujem,
          težko ružnu ljubit, lahko to verujem,
          vimdar miloj prošnji pomoć hoću dati,
          blago i človičtvo obilno podati.
Divojke
lipe: Tužna naša lipost, ar je neg čemernost,
          ljubav obećana postaje nevernost,
          komu venac dasmo, jalno izgizdava,
          koga srce ljubi, dragost ne spoznava.
Venus: S tim je zmožnost moja odviš vuražena,
          zahvalnost ljubavi zavsim pozabljena,
          bar ne budem Venus, ću vas uvoliti,
          takve gizdavice k nogam položiti.
Udovice
vrstne: Ovo osmo leto jesmo udovice,
          pune su nam hiže nevoljne dičice,
          od friških udovcev ni nam smilovanje,
          od junakov mladih manje proštimanje.
Venus: Takvomu betegu težko je pomoći,
          jer starosti vaše dica su svidoci,
          neg na stan vazmite mahnita katanu,
          znat će dobro zvračit vsaku staru ranu.
Udovice
mlade: Udove ostasmo v cvatućoj mladosti,
          navadne užiti ljubavi radosti,
          al rad ničemurna svita običaja
          moramo strajati dok leto izhaja.
       Medtim pogubimo sriću nam povoljnu,
          jer ni smit iskazat dragost zadovoljnu,
          mladi pak junaci z ričjom ne raduju,
          neg ljubavi prave zaklad potribuju.
Venus: Istina, mladosti težko je zmagati,
          jur navadne hrane leto dan strajati,
          zato vam dopušćam ljubeznost užiti,
          samo znajte mudro nasladnost pokriti.
Snahe
pristare: Ni moć srcu našem žalost preboliti,
          s friškimi junaci htismo zaručiti,
          listor da užimo ljubeznive danke;
          sada nas zamiču ljubeć mlade, tanke.
Venus: Da mlad voli mladoj, natura to daje,
          al trplenju vašem vračtvo vim ostaje,
          listor blago zdrž'te pod svojoj oblasti,
          nete vam pomajnkat u ljubavi slasti.
Snahe
mlade: Po nesrići našoj starcem privolismo,
          bogatstvo veliko tužne pohlipismo
          ufajuć dočekat srca radovanje,
          odurne starosti vreda izkončanje.
       Sad nam takva tuga odviš dodijava,
          lipa naša mladost dobra ne spoznava,
          ulogi, betegi su nam na veselje,
          dan i noć trplenje ljubleno življenje.
Venus: Oh, kak mi je srcu težko poslušati,
          s krvjom mojom rada bih vam pomoć dati,
          al zaman z vrimenom čemerno boriti,
          ni prilike bolje neg mirno trpiti.
       Dojti hoće doba povoljne dragosti,
          sadašnja trplenja preminit v radosti,
          medtim naj vam srce drage misli hrani,
          ufanom junaku ljubav ne zabrani.
Opatice: Rad starijih straha priko dobre volje
          obisismo na se petljarske nevolje,
          biva i nam krvca kot drugim goruća,
          brez hasni prohaja, oh, mladost cvatuća.
Venus: Vi se zneveriste orsagu mojemu,
          sebe izručiste pod oblast tujemu,
          drugo vam ne more volju izpuniti
          neg provincijala milost zadobiti.
Slobodne: Živimo slobodne, al brez zahvalnosti,
          vridni oduruju naše ljubeznosti,
          vimdar človičanstvo po nas povekšiva,
          vsak potriban pomoć dragu zadobiva.
Venus: Ki zadobit more teleću pečenju,
          našto kupovati govedsku rebernju?
          Ni vam triba va tom jako potežčavat,
          dosta vam sloboda ljubavi uživat.
Starice: Pokihdob nas starost na to jur spravila
          da kožica gladka zavsim zgrbavila,
          jedinu milošću ponizno molimo,
          za poslužit dragim meštriju prosimo.
Venus: Tribovanje vaše kruto je pravično,
          ar v mladosti lipoj dost služiste dično,
          zato vam darujem ov moj lasac zlati,
          pred zmožnostjom koga srcu ni obstati.
Gospodske
krvi: Oh, preslavna Venus, tebe pozdravljamo,
          ljubeznosti tvojoj srca naklanjamo,
          ti znaš misal naših drične skrovnosti,
          kakve podnašamo otajne žalosti.
       Ufanje jedino zadobit pravicu,
          požaljenu vidit očitu krivicu
          podlažemo milo tvojoj uzmožnosti,
          verne službe naše dužnoj zahvalnosti.
Venus: Draga moja družba, drago radovanje,
          nezgovorno imam z vami smilovanje,
          al vas lipo prosim, nimajte dvojiti,
          dragost, radost srcu povoljno dobiti.
       U čem najveć zmorem, sada vam podajem:
          srce u ljubavi goruće predajem;
          koga god dotakne jedina iskrica,
          ak vam ne bu sužanj, bud moja krivica.
       Obilnije želim z vami govoriti,
          sadašnjega svita šega obznaniti;
          hod'mo v lipoj družbi Floru pohoditi,
          onde beruć cvitje srcu ugoditi.