Venere i Adon/Osmi prizor

Sedmi prizor Venere i Adon: —  Osmi prizor
autor: Marin Držić


KOJAK, VUKODLAK, GRUBIŠA, VLADE

        KOJAK

Brate Vukodlače, što se ovoj sad čini?!

 

        VUKODLAK

   Ja t' ne znam, Kojače, u meni duše nî
od straha, brate moj, nit umim što kazat!

 

        KOJAK

   Nije zdravo mjesto ovoj, neka ti 'e Vule, znat;
ovdi su prem vile njekad, stari vele,
   Miljenka stravile, Radata uzele!
Radata staroga starci ga svi znaju,
   Radata od koga čuda spovijedaju;
djetece s krilama hode po dubravi
   s lukom i strilama Radata zatravi.
Taj Radat sliđaše bijelu vil po gorah,
   a od ljudi bježaše jak prid psi jelin plah.

 

        VUKODLAK

Ono i mi djeteta vidismo s krilama.

 

        KOJAK

   Ona mala sjeta vazda opći s vilama:
ini mu nije stan neg prsi od vile;
   odtole noć i dan trati svoje strile.
Koga odtle ustrili, svi stari govore,
   vas život taj cvili, a ozdravit ne more.

 

        VUKODLAK

Znaš ka je? Žî ti ja, pokli smo svi moćni,
   odovle pođ'mo tja, - ovdi nam stana nî!
Grubiša, dvigni se, u zao čas se oženio, -
   stan' gori, otresi se, ti s' vitez vazda bio!

 

        GRUBIŠA

Smije li se, jaoh, meni? Voh, maje, što činiš?

 

        VLADE

   U meni duha nî, sinko, - ali ne vidiš?

 

        VUKODLAK

Grubiša, hodimo!

 

        GRUBIŠA

                              Ne mogu nikuda!

 

        KOJAK

   Daj da ga nosimo; sve ovo od bluda.

 

        VUKODLAK

U zli se čas smurao i ženu pritilu
   u gradu iskao i ktio gorsku vilu.
Pokrij ga vrjećinom, da ga u dubravi
   bijela vil planinom žiganta ne stravi. -
Grubiša, ovamo! Veseli da' vjeru,
   a Vlaho vas tamo čeka na večeru. -
Primite u ljubav razgovor naš ovi;
   nitko u svem nije prav neg sam Bog. Zbogom svi!

 

SVRHA.