Ja ne znah tvoju veličinu
Na peru, nit na umu -
Već samo da ko vjerno kljuse
Po svojem klipšeš drumu!
A javno mnienje - ironija - 5
Razkričalo te na sve strane
I novcem tvojim prikrilo je
Patuljastomu divu mane.
O, velikan - patuljak!
Tek sitan čovječuljak! 10
Glad, bieda, hrdja rodila te
U zibci tuge, siromaštva,
Pa zato valjda ti zasadi
U srce hlepnju bogataštva:
Ta, mladih dana zlatno doba 15
Protepao si, poput roba -
Za kesom gramzeć i uzdišuć,
Na vražji rovaš dušu pišuć!
Ti ne znaš, što je polet duha,
Za tebe on je tek mijazam; 20
Ti ne znaš, što je čuvstvo ljudsko,
Za tebe samo - pleonazam;
Ti ne znaš, što je svetost braka,
Za tebe samo trh i tlaka;
Ti ne znaš, što je otcu diete, 25
Za tebe samo cilj - bez mete.
Ti ne znađ ništa, van za kesu,
I za nju ćeš pod svaki barjak
U ruci Bogu - ili biesu!
Medj ljudmi ti si bio sve - 30
Al samo čovjek nikad ne!
Do jučer prosjak i golota;
A sad? „Sirota je - sramota!“
Poštenje, značaj i vrlina
Na čovjeku nebogatašu 35
Tek sunčana je paljevina!
A magare sa zlatnom vrećom
To Mesija je tvoga svieta!
Ti blagoslivlješ njegov dah,
Ti za njim crni ližeš prah, 40
Ti sliniš svaku njegvu stopu,
I znanstveno ćeš dokazivat,
Da on zastupa Europu!
Pa ti da budeš velik?
Pa ti si njeki čelik? 45
Pa tebe da medj borce broje
Za čovječanska prava?
Pa ti da igraš medju nama
Pod lavljom kožom - lava?
O, gdje je skeptron Odisejev, 50
Da tog patuljka šikne?
Da blatna usta zatvori mu,
Da zaviek tad iznikne.
