Veliki svećenik i narodni poglavar Simon

Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Veliki svećenik i narodni poglavar Simon

Veliki svećenik i narodni poglavar Simon

• 25 Doznavši za te događaje, narod reče: ” Koji dokaz priznanja dat ćemo mi Simonbu i jegovim sinovima, 26 jer on i njegova braća i sva kuća njegovog oca se pokazala odlučnom. On odbi oružjem neprijatelje Izraelove i učini narodu doći do slobode.“ Oni urezaše jedan napis na brončane ploče koje učvrstiše na stele na brdu *Sion2. 27 Evo prijepisa teksta: ”Osamnaestog Elula godine 172., koji je treće godine Simonove, uzvišenog velikog svećenika u Azaramelu,1 28 u velikom saboru svećenika, naroda, poglavara naroda i *starješina zemlje, priopćeno nam je ovako: 29 Tijekom čestih ratova koji se zbiše u oblasti, Simon, sin Matatiasov, potomak sinova Joaribovih2, i njegova braća izlagali su se opasnostima i podizali se protiv neprijatelja svojeg naroda, da bi njihovo *svetište i Zakon bili održani, i tako su oni pokrili narod svoj jednom velikom slavom. 30 Jonatan sakupi svoj narod i postade njihov veliki svećenik, potom on ode pridružiti se svom narodu3. 31 Neprijatelji Židova htjedoše osvojiti njihovu zemlju za opustošiti ju i dići ruku na njihovo svetište. 32 Tada se diže Simon i zarati za svoj narod. On potroši jedan veliki dio svojih dobara, opremi ljude narodne vojske i opskrbi ih plaćom. 33 On utvrdi gradove Judeje i Betšur4, pogranični grad koji otprije bijaše oružarnica neprijateljeva; on tu postavi jednu židovsku ratničku posadu. 34 On utvrdi Jope na moru, Gazaru u krajevima Azota5, nekada nastanjen neprijateljima; on tu smjesti Židove i uskladišti sve što je bilo potrebno za njihovo održanje. 35 Narod vidje vjernost Simonovu i slavu koju bijaše odlučio dati svojem narodu; oni ga postaviše poglavarom i velikim svećenikom zbog svega onoga što bijaše učinio, pravde i vjere koje sačuva prema svom narodu, i jer podizanje njegovog naroda bi njegovo stalno zanimanje;36 Tijekom Simonovih dana, ovaj uspije istrijebiti pogane s područja kao i one koji bijahu u Gradu Davidovu1 u Jeruzalemu, gdje oni bijahu izgradili jednu tvrđavu; odande, oni izlažaše da bi uprljali prilaze svetištu i ozbiljno napadali njegovu svetost. 37 On smjesti u to mjesto židovske vojnike i utvrdi ga za sigurnost zemlje i grada, i povisi zidove Jeruzalema.
• 38 U nastavku toga, kralj Demetrius potvrdi njemu pontifikat2, 39 stavi ga u broj svojih prijatelja3 i obasu ga počastima. 40 On naime bijaše doznao da Rimljani smatraju Židove prijateljima, saveznicima i braćom, da bijahu s počastima primili Simonove izaslanike 41 i da Židovi i svećenici bijahu ocijenili dobrim imenovati Simona poglavarom i velikim svećenikom doživotno sve dok se ne podigne jedan vjerni *prorok, 42 imenovati ga vojskovođom4 i odgovornim svetišta, zaduženim imenovati vođe radova, pretpostavljene upravi zemlje i odgovornima za naoružanje i utvrđenja, 43 odgovornim svetišta, morajući biti pokoran svima obznanjujući da svi spisi zemlje budu napisani u njegovo ime, da on bude ogrnut purpurom i zlatnim znamenjem1. 44 Nitko među narodom i među svećenicima ne smije prekršiti ni jednu od tih odluka, ni proturječiti njegovim zapovjedima, ni držati jedan sastanak u zemlji bez njegove dozvole, ni ogrtati purpur ili nositi zlatnu kopču. 45 Sve ono što krši te odluke bit će podložno kažnjavanju. 46 Sav puk bi mišljenja da se odobri Simonu te povlastice. 47 Simon prihvati i pristade obnašati pontifikat, biti vojskovođom i etnarhom2 Židovima i svećenicima, i biti na čelu svima.
• 48 Oni odlučiše da taj tekst bude urezan na brončane ploče, da će biti stavljen na vidjelo u opkopu svetišta, 49 i da prijepisi budu odloženi u riznicu3, na raspoloženje Simonu i njegovim sinovima.7