Romanca
Na grudima mu ruže tri,
Ne, ruže, ne,
Na grudima mu rane tri,
Od kojih mrȇ.
Nad brdine i cvjetan gaj, 5
Ko tihi zvon,
Uzvinuo se uzdisaj,
Kog posla on.
Tihomce prodje uzdah sviet,
Dok nadje grad, 10
U gradu opet o tom cviet,
Vilòvit, mlad.
I šapnu njemu jednu, dvie,
Ko tihi zvon,
Ni kazō još mu nije sve, — 15
Već svenu on...
