U travi

← Naslovnica

U travi autor: Antun Gustav Matoš

Živa zvijezda s vedrog neba, ševa,

Truni biser pjesme prašnim putima,

Žito šušti, bijeli oblak snijeva,

Kukci zuje među cvijetim' žutima.

U daljini, među granjem, selo

Pruža molbu tornja k nebu skrušeno,

Vjetar hladi uznojeno čelo

I na plotu vitla rublje sušeno.

Kukovača, majskog grma dika,

Diše mlijekom ženske puti i ljubavi.

Tamo iza srebrenog vrbika,

Blizu mlina, pjeva slavić ubavi.

Hrvatska, oj to su tvoji glasi,

Čežnje tuđinskoga moga stradanja:

Tuđi vjetar ledio mi vlasi,

Sad ih mrsi cjelov tvoga ladanja!

Među granjem, u daljini, selo

Diže k suncu uzdah tornja skrušeno,

Vjetar hladi umireno čelo

I u zraku vitla rublje sušeno.