U smrt od Fiore Martinove Šumičić

U smrt od Fiore Martinove Šumičić
autor: Marin Držić

Gizdava mladosti, ka grozne suze treš
   za mojom liposti i priku smrt kuneš,
koja ktje potlačit u vrime, kad ctješe
   mladosti moje cvit, kim se svit resješe,
kad sjaše me lice meu lipim vilama
   kako no sunačce meu svitlim zvizdama,
tej suze ustavi, suze su tej zaman,
   jer u višnjoj slavi uživam vječni dan,
ki vrime ne vlada, ni stiže mrkla noć;
   gdi ni pri neg sada i gdi smrt ne ima moć;
gdi gorko dresel'je ne ima nijednu vlas,
   ma gdi je vesel'je i gdi je vječna slas;
gdi vernim spravil jes u vike slatki stan
   vladalac od nebes, bez noći gdi je dan.
I ako telesnom lipotom slavna bjeh,
   na nebu duhovnom ljepša sam vila svih,
ku prika huda smrt izagnana s nebes
   ne može vik satrt; vječni nje život jes.
A i ti ć mladosti sjemo doć, a ne mniš,
   za što u tamnosti telesnoj sanak spiš;
ma oči otvori i djeluj djela taj,
   sa mnom da i ti gori uživaš vječni raj
i višnje liposti, ke su ine neg moje
   u vječnoj svitlosti, kim se duše goje.

Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti.