Tripče de Utolče/Četvrti čin
| ← Treći čin | Tripče de Utolče: — Četvrti čin autor: Marin Držić |
Peti čin → |
Prvi prizor
uredi
TURČIN: Bre, avradeno sitigum, čopek gidisi? Gdi je ova đidija haramzada koji mene ktijaše puškom strijeljat? Tako mi careve glave i moje svitle sablje i vitkoga kopja i junačkoga konja, kako prvom ga ove oči zagledaju, noge ga će stignut, ruka će k sablji, sablja mu će moja svitla i junačka glavu usjeć; hič aman ne bude inako; tako mi moje vjere buslomanske! I neka viđu hoće li mi on braniti da moje srce ne želi onu vil od planine, da moje usti ne hvale, ne slave nje crne oči, ruse kosi, bijelo lice, rumene (uh!) prsi, koje lirom cafte. A valahe, kad šeta, mni mi se da gorka ljubav š njome tanac vodi; a kad veseli, slatki smih nje rumeni obraz obujmi, valahe, tada se svitli raj otvori, a proljetje veselo u mirisu rajskoga cvitja dojde. Vilo lipa, ukaži tvoj svitli obraz u tvojoj ljubavi, uh!
PEDANT: Amor vult solo, sollicito et secreto, ut vulgo dici solet: ljubav hoće samoga čovjeka, amor et imperium. Dobro učinih er Nadihnu ne dovedoh sa mnom. Sti famuli abent dug jezik a kratko srce. Kad nije brijeme, tlape; a kad je brijeme da pomogu, tako su od ništar.
NADIHNA: Ah, ah, po ran Boga! Scijeni bjestija da ga ne čujem. Nea, uzaznaću kud ideš.
PEDANT: Anisula mi je rekla da ju ovdi dočekam i s Mandom da je dala red. Ovi dan mene će blažena učinit, - iste die beat me!
NADIHNA: U Mande? Tot znam gdje ćeš. Hotimičar je, pas jedan; - odpao mu! A doma lačan li je!
PEDANT: Nije mi drag ovi Turčin ovdi: smesti će moje posle. Nolo te; poć mu ću dat jedan latin.
NADIHNA: (A jeda ga priguziči oni Turčin! Dinar ti, - dohiti ga!)
PEDANT: Mustafa Turčine, hic nolo te.
TURČIN: Bre, kojijem jezikom besjediš?
PEDANT: Neću te tu. To tvoje uzdisanje ne čini za mene, - non est pro nobis.
TURČIN: A bre, avradeno sitigum! Nu čeka', đidijo! Koga goniš?
PEDANT: Cedere furoris sapientis est.
NADIHNA: Vrag uzeo da ga ne dohiti! Poću vidjet hoće li ga stignut.
Drugi prizor
uredi
ANISULA: Zdrava Marija, milosti puna, - Jezus, da mi se je prikrstit! Uistinu Božu smijeh! Lone bi stavljen u tamnicu. Starež - tot se mnom rugat! Pođe iskat mladice, - tako mu i intravenja što mu intravenja. Starci, starica se držite, a mladice neka s mlaci stoje; mladice se rugaju starci, a od mladijeh se boje. Ma neka vam spovijem, o žene, mi ćemo se danaska malo ljudmi porugat i mi ćemo danaska š njimi vas razlog imati, er ih ćemo riječmi zabit. A oni će, nebozi, stât kako i oni komu se govori: "Lezi, lezi!", i trijeba je leć; i ako što budu vidjeli, toliko će zabit: parat im će da su snjeli. I nu gledajte što ćemo od meštra od skule učinit. Ma ovo mu žene mladice kako anđeo, a on, sjetan, za njeku Mandu mre, koja se njim ruga. Ma ćete vidjet što ćemo učinit: ozdravićemo ga, ludjaka jednoga! - Džove, dobra si došla!
DŽOVE: Anisula, da znaš s kolicijem se fastidijom ovdje vrtim, ne bi mi mogla vjerovat; ma mi se ne more smanje.
ANISULA: Vjerujem ti, nebore, vjerujem ti, sve ti vjerujem; ma scijenim da se veće nećeš vrtjet i da ćemo Krisu ozdravit od njegovijeh ludosti.
DŽOVE: Uh, nemoj mi govorit! Ako ga ozdravismo, lijepu ti ću čâs poslat.
ANISULA: Da si zdravo! Veće ne valja da o ovomu govorimo, - dosta smo govorili. Uljezi gori u ove moje prijateljice, i učini i guvernaj se kako smo govorile; a ja ću poć nać njega.
DŽOVE: Pođi! Zaboga, razumno se vlada'!
ANISULA: Ne brini se.
Treći prizor
uredi
KOVAČ: Prvo da vidimo može li se otvorit.
MANDE: Tko kuca dolu? Tko je ono na vratijeh?
TRIPČE: Po misu Božiju i po Boga mi, tko je uljezao u kuću? Tko je gori u mojoj kući?
MANDE: Kako, tko je gori u kući?! Tripče, pomamil se si! Što su te riječi?
TRIPČE: Po Jozefa martira, uljezla je kurba u kuću! U kuću mi si uljezla? Nadvor mi, kurbo, zla ženo, er te s kućom sažegoh.
MANDE: Po Lovrijenca koga žegoše, neću te u kuću! Tripče, ja vidim, još ti dura sinoćnje vino koje si, u zal čas za tebe, popil sinoćka.
TRIPČE: Ah, bjestije mene, ludjaka mene koji ostavih iznutra kuću otvorenu! Ja sam kriv, ja sam sve kriv, io son becco futuo! Mande, ti imaš razlog; ja sam pjan, ti si sveta svetica, dobra si žena; ja sam vrag, ja sam djavao. Oto te molim, daj mi haljinâ, da mi je poć moje posle činit; a ti bud' gospođa od kuće, pokli tako moja srića hoće.
MANDE: Ne budem ti haljinâ dat, neka se prid svim svitom tvoje pjanstvo ukaže. Poslala sam svojtu: ja veće ne mogu ovoga života trpit.
TRIPČE: Kurbo, zla ženo, ja sam sada tebi kriv, er bih bjestija, a bjestija ću i umrit. Poći ću ovako, da svemu svijetu kažem i svoj parentadi tvoje dobro činjenje; neću inako rijet.
MANDE: Zna mene vas svijet, ma i tebe zna što si.
TRIPČE: Zna mene vas svijet; ma će i tebe znat, zla ženo, što si.
Četvrti prizor
uredi
KRISA: Desiderio desideravi hunc, questo benedetto, blaženi dan.
ANISULA: Kako ti sam rekla, Manda je sva tvoja, kako je i bila; i Mande morebit je došla onamo dje i rekao. Ako li nije došla, ti mož' poć čekat; sad će ona doć i cijeć tebe se je s mužem svadila.
PEDANT: Magnalia narras, spovijedaš mi veliku ljubav ku mi nosi. Cum suo consorte, s svojijem se je domaćijem svadila za moju ljubav! Anisula, velika je toj ljubav. Ovo je nje kuća, je li?
ANISULA: To je nje kuća.
PEDANT: Ovdi se sam s njekim psovao i rekoh mu: sikofanta jedan!
ANISULA: To joj je muž bio; sve sam čula.
PEDANT: Da muž joj zna mene, i da ja...
ANISULA: Zna! Hod'mo veće u kuću.
PEDANT: Certus sum, sad sam čert de suo da mi pravu ljubav nosi. Je li ona došla?
ANISULA: Mnim da je došla, ako ne bude, sada će doć. Neka ja idem naprijeda. Ako uzbude, uljezi u kamaru i ne otvora' funjestara, er ona neće od srama da ju u obraz gledaš.
PEDANT: Anisula, narras indolem bonam, spovijedaš mi mladicu virtuozu. Tako ću učinit. Blažen je ovi dan, quia beat me, čestita me čini. Sit felix semper!
Peti prizor
uredi
TRIPČE: Ah, uzaznao sam, kurbo, tvoje posle; odkrio sam tvoje amorižanje! Krisa meštar tvoj je amoroz, koji mi biješe došao pod kuću con la superchiaria. A ona veljaše: "Mande je došla, Mande je tvoja". Mande je kurba što kurba; a ja becco alla barba mia, che accade da rugo ištem. Ovdi je š njime; ali će k njemu doć, kako je vidjela da sam ja otišao. Non e altramente, - ovdi je! Trijeba je otit po parente i odkrit ju, e pubblicarla per puttana, kao zlu ženu. I ovdi nije trijeba tardat: Tripče, prida' nogami i teci najbrže. Neg tko me vidi u ovizijeh haljinah, svak će rijet da sam se pomamio; a ja sam veće neg iz pameti izišao.
Šesti prizor
uredi
KOTORANIN: Signori, siate li ben trovai, dobri ste došli!
DUBROVČANIN: Addio, fratelli!
KOTORANIN: Ako što možemo za vas, zapovijedajte. Kad mi u Dubrovnik dođemo s lonci i s pinjatami, vi nam karece, per san Trifon, svake činite.
DUBROVČANIN: Gdi je ovdi crkva od svetoga Tripuna?
KOTORANIN: Ono onamo gori što se jedva vidi.
DUBROVČANIN: Da gdi se lonci i pinjate čine?
KOTORANIN: Ono onamo u onjezijeh kućah. Koliko sam soldina iznio od pinjata iz onoga vašega Dubrovnika i od krušaka mednica. Je li vam, bože, Cvijeta živa i Vukota? Ja vas poznavam: vi ste Gardzarija; velike ti smijehe i vi njegda činjahote o pokladijeh.
DUBROVČANIN: Oto, istom za pasat brijeme. Da u onjezijeh ulicah onamo tko stoji?
KOTORANIN: Da oprostite, one dobre persone koje svakomu daju, kako to i u vas na Pelilijeh.
DUBROVČANIN: Dobro je ordenan ovi naš grad i lijep je per amor de Dio. Je li istina da u ovomu vašemu gradu tolike krepadure renjaju?
KOTORANIN: Kile nî - sve su riječi! Semo netti in questo come un taglier. Neg se vi Dubrovčići, intende vu, ovako za solac salacate kako i mi vami.
DUBROVČANIN: Tko ide ovo ovamo?
KOTORANIN: Ovo je podesta od Kotora. - Bon di alla magnificenzia vostra! Che vi sia riccomandata quella garzona che quel traditor li ha voluto sforzar.
PODESTA: Lassa far a me: el faro inpiccar. Chi son questi gentilomeni?
KOTORANIN: Ragusei, magnifico.
PODESTA: Se vi posso far qualche piacer, comandate.
DUBROVČANIN: Siamo servitori de la magnificenzia vostra.
Sedmi prizor
uredi
MANDE: Kerpe, u velicijeh sam tugah.
KERPE: Ki će vrag bit?
MANDE: Dohodil je oni pjanac.
KERPE: Ne govor' tako, Mande! Onaki kakav je tvoj je.
MANDE: Ali me sramoti!
KERPE: Svrh Tripčeta neću da mi veće govoriš; neka je meni činit.
MANDE: Dobro. Za to veće t' neću govorit; ma, dragi Kerpe, kaži mi tko su oni furistijeri.
KERPE: Dubrovački su vlasteli što to se zovu Gardzarija.
MANDE: Ovo su Gardzarija? Čula sam da ovizijeh poklada ti vlasteli čine jednu lijepu večeru i da se će po večeri izmrčiti; i vele da će i žene izmrčit, ter se će izmrčeni svi pak u kolo uhititi. Je li, Bože, istina?
KERPE: Brzo ti vi žene uzaznate sekrete muške! Meni su u sekreto rekli, a ja viđu svaki vrag zna. Manda, kad znaš, što me pitaš? Addio, ho mille facende.
MANDE: Uh, bogme t' je istina, kad Kerpe veli. Kako ve će moć one vladike trpjet da ih mrčenijeh gledaju? Uh, grube ti će bit! Tužna, ma što ja ne mislim o momu poslu? Ako se sada od ovoga perikula i od ove sramote slobodih, veće Mande ne bude o ljubavi radit ni se veće stavljat na ovo perikulo. Blažena sveta Djevo Marijo, ti me sada pomozi, a veće ne budem nigdar sagriješiti.