Tobit je oslijepio
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Tobit je oslijepio |
- 2 1 Pod Azarhadonovom vladavinom, ja se dakle vratih kod sebe i moja žena Ana i moj sin Tobias mi biše vraćeni. Na naš
- blagdan Duhova, to jest o svetom blagdanu Tjedana1, načiniše mi jedan dobar ručak, 2 donesoše ga na moj stol, donese mi se bogat izbor
- finih pladanja, i ja tad rekoh svom sinu Tobiasu: ” Pođi, dijete moje, potrudi se pronaći među našom braćom izgnanom u Ninivu nekog
- sirotana koji se sjećaju Gospoda svim svojim srcem, dovedi ga za podijeliti moj objed; ja ću dakle sačekati, dijete moje, sve dok se ti ne
- vratiš.“ 3 Tobias pođe u potragu za jednim siromahom među našom braćom, ali on se vrati govoreći: ” Oče!“ Ja mu rekoh: ” Eh dobro,
- dijete moje!“ On mi odgovori: ” Oče, ima netko od našeg naroda tko bi ubijen, bacili su ga na glavni trg, i on je još ondje, obješen. “ 4 Ja
- se bacih, ostavljajući svoju večeru prije no što sam ju i dotaknuo, za odnijeti čovjeka s trga, i ja ga položih u jednu od nusprostorija
- čekajući smiraj sunca za ukopati ga2. 5 Kad sam se vratio kod sebe, ja se okupah3 i jedoh svoj kruh u žalosti, 6 sjećajući se riječi *proroka
- Amosa propovijedanoj protiv Betela:
- Vaši će blagdani okrenuti se u žalost
- i svi vaši putovi u žalopojke1.
- I ja zaplakah. 7 Potom, kad sunce zađe, ja pođoh, izdubih jednu jamu u pokopah ga. 8 Moji se susjedi sprdahu govoreći: ” On se
- ne boji više! Već je bio tražen za pogubljenje zbog ove vrste posla, i on je pobjegao; i ponovo, evo ga kako ukopava mrtve.“
- 9 Te noći, ja se okupah, iziđoh u svoje dvorište i legoh uza zid dvorišni, licem otkrivenim zbom vrućine. 10 Nisam znao da ima
- vrabaca u zidu, iznad mene; njihov izmet mi pade u oči, sav vreo, i izazva mi mrenu očnu. Ja sam išao k liječnicima, ali što su mi više
- stavljali masti, ja to više osljepljivah od mrene, i završih kao potpuni slijepac. Ostadoh lišen vida tijekom četiri godine. Sva moja braća
- bijahu užasnuta zbog mene, a Akihar me opskrbljivaše potrebštinama tijekom dviju godina, prije svog odlaska u Elimaidu2.
- 11 U taj čas, moja žena Ana bijaše dobila posao kao radnica; 12 ona isporučivaše svojim gazdama i koji joj plaćaše svoju
- obvezu. A sedmog u mesecu Distrosu3, ona završi jedan komad i isporuči ga svojim gazdama, koji joj dadoše svoj dug i darovaše ju
- jednim jaretom za stol. 13 Primičući se k meni, jare poče blejati; ja pozvah svoju ženu i rekoh joj: ” Otkud dođe to jare? I da li bijaše
- ukradeno? Vrati ga njegovim gazdama! Mi nemamo pravo, mi, jesti nešto što je ukradeno.“
- 14 Ona mi reče: ” Ali to je jedan dar koji mi je dan uz ono što su mi dugovali!“ Ipak, ja nastavih biti nepovjerljiv i govoriti joj da ga vrati
- gazdama svojim. I zbog njega ja je se gnušah. Tad mi ona uzvrati: ” Gdje su tvoji milodari? Gdje su tvoja dobra djelađ Sve to što ti se
- dogodilo potpuno je jasno1. “
