Tobija (Šarić)/Glava 14.
| Tobija (Šarić) |
Glava . →
|
1 Tako se svršiše riječi Tobijine. I pošto progleda Tobija, poživje još četrdeset i dvije godine i vidje sinove unuka svojih.
2 I kad navrši sto i dvije godine, pokopaše ga časno u Ninivi.
3 A bilo mu je pedeset i šest godina, kad izgubi vid očinji, a u šezdesetoj godini dobi ga natrag.
4 Ostali život svoj provede u veselju, i s dobrim napretkom u strahu Božjemu rasla je sreća njegova.
5 A u čas smrti svoje dozva k sebi Tobiju, sina svojega, i sedam mladih sinova njegovih, unuka svojih, i reče im:
6 »Blizu je propast Ninive; jer ne propada riječ Božja; i braća naša, što su razasuta od zemlje Izrael ove, vratit će se u nju.
7 Sva opustošena zemlja njihova opet će se naseliti, i kuća Božja, što je u njoj spaljena, opet će se nanovo sazidati, i tamo će se vratiti svi, koji se boje Boga.
8 I pogani će ostaviti idole svoje i doći će u Jeruzalem i nastanit će se tamo.
9 I radovat će se u njemu svi kraljevi zemaljski i klanjat će se kralju Izraelovu.
10 Čujte dakle, djeco moja, oca svojega: Služite vjerno Gospodu i nastojte da činite, što je njemu po volji!
11 Djeci svojoj zapovijedajte, da čine pravdu i daju milostinju, da se spominju Boga i da ga blagosivaju u svako doba iskreno i svom snagom svojom!
12 Sad, djeco, poslušajte me i nemojte ostati ovdje! Čim pokopate majku svoju pokraj mene u jednom grobu, spremite se odmah na put i otiđite odavle!
13 Jer vidim, da će mu zloća njegova učiniti kraj.«
14 I tako poslije smrti matere svoje otide Tobija iz Ninive sa ženom svojom, djecom svojom i unučadi i vrati se k tazbini svojoj.
15 I nađe ih zdrave u dobroj starosti, i brinuo se je za njih, dok im ne zaklopi očaju. On preuze svu baštinu kuće Raguelove i vidje još djecu djece svoje do u peto koljeno.
16 Izakako je bio devedeset i devet godina u strahu Gospodnjem sretno živio, pokopaše ga.
17 Sva obitelj njegova i sve potomstvo njegovo ustraja u dobru i pobožnu življenju, tako da omilješe i Bogu i ljudima i svima stanovnicima u zemlji..
| Tobija (Šarić) |
Glava . →
|