Tko je taj, na saj svit anđeoski ki poje,
u pjesan da će izrit lipos me gospoje,
ka nosi obraz bil i ures gizdavi,
jaki 'no Diana vil, kad se u lov odpravi:
nje prami od kosi u venčac saviti,
na glavi ke nosi, zlato su viditi;
a sjaju nje oči, ljuveni ke su stan,
jak zvizda s istoči, ka vodi bijeli dan;
a gore nje lica, jaki no u gori
rumena ružica pri danka o zori;
koralj su nje usti, ke resi drag kami,
od kih rič izusti svakoga da smami;
prolitnja sva rados nje je smih ljuveni,
u kom je taj slados, ku izrit moći ni;
a prsi nje mile lir bili odiva,
kojima sve vile na lasno dobiva;
uzrasom vidi se kraljica svih vila,
svim inim vik nî se ljepša vil vidila;
a slavno, dim uprav, i milo tač hodi,
reg bi da š njom ljubav tanačac izvodi.
Kako ju lipotom višnji bog s nebesi,
tako ju i dobrotom nada sve uresi;
ter se ona može rit kruna i čas od svih vil,
ke je ikad na saj svit višnji bog satvoril.
Kros toj se ne trudi, ako tko u pjesan
nje lipos rit žudi, er ti 'e sve zaman.
