Tirena
| Tirena autor: Marin Držić |
Prolog → |
Imena:
TIRENA, vila
LJUBMIR, pastir
KUPIDO
Iz neba glas
SATIR
REMETA
VUČETA
OBRAD
LJUBENKO
RADMILO
RADAT
MILJENKO, Vlašić
STOJNA, mati Miljenkova
DRAGIĆ, sin Radatov
Svitlomu i uzvišenomu vlastelinu
Maru Makulji Puciću
Marin Držić.
Budući, gospodine Maro, vridni vlasteline, plemenita krvi, srčani prijatelju, od mnozih moljen bio da komediju Tirenu (koju ovo minuto vrime, za ne stat zaludu, složih i za arajdat prijatelje prikazah) dam na svitlos, i budući se rodio naravi za poslužit i pogodit svakomu u stvari razložite, nije mi se moglo smanje neg njih volju učinit, i najliše, er ova ista komedija bijaše jure u rukah od njekijeh ki je davahu svojijem prijateljem ispisovat, kojijem pismom s brjemenom bi ostala (kako i u Rimu Paskvin) bez nosa i bez ruka, razbijena i razdrta, da joj se ne bi znao početak ni svrha. I razmišljajući er bez pomoći od uzvišena gospodina ona bi bila kako lijepa divica bez uresa od svitlih haljina, odlučio sam (uzdavši se u ljubav ku mi si vazda nosio za tvoju slatku narav kojom si svakomu drag, kako su sve izvrsne stvari drage) rečenu komediju stavit prid tvoje svitlo lice, da ju ti tvojom dobrotom nakitiš, tvojijem razumom uresiš, tvojom plemštinom braniš i kriposti mnozima, kojima sjaš među vlasteli, tvojima druzi, kako sunce među zvjezdama. Sada, svitla krvi, hrabreni vlasteline, časti grada Dubrovnika, sinu velikoga vlastelina Dživa Makuljića, koga je svitla vridnos među nami kako sunčani zrak na nebi i na zemlji, primi ju za tvoju dobrotu i sjencom je od tvoje vridnosti pokrij, da ju slana od zlijeh jezika ne oznobi, da ju vitar od nenavidnosti ne povali, da ju magla od neumjeteostva ne obujmi. I ako nije dostojna da ju štit od takoga vlastelina štiti, dostojna je tvoja kripos da male stvari velike čini; i što je podobno da tvoje uši pase, dostojno je da svak sliša. Ne drugo! Ja, koji sam vazda s velicijem priklonstvom tvojima se kriposti klanjao, sad, humiljeno celivajući ti ruke, s srcem i s dušom na tvoju se službu uvjetujem.
|
Ovo je djelo u javnome vlasništvu svugdje u svijetu jer autorska prava istječu nakon 100 godina od autorove smrti. |