Svitlostju lipos prosinu, kad pride tanci vila

Svitlostju lipos prosinu, kad pride tanci vila autor: Šiško Menčetić

157. pjesma prvog dijela Ranjinina zbornika. Akrostih Šišmundo.

Svitlostju lipos prosinu, kad pride tanci vila,
   ljuveno srce prominu od nje jadovna strila;
jer ona ka gre ohola, s nebes anđel serafin,
   izrani mlados od kola jak ptic sokol peregrin.
Svu Kupida ima krjepos, luk i stril nje dva lica;
   kada jo' pogledam ljepos, padne vid k zemlji nica.
Moja moć nije od akvile, ne smim jo' pozrit obraz,
   s koga lete zlate strile u kih je ljuven poraz.
U slavnojzi, dim, Greciji nije njoj, mnju, prilike;
   vazimlju glas Lukreciji nje ljeposti tolike.
Navlaš ke hvale serene, po sva mora plovući,
   ponize ime Elene, vrhu svih tuj pojući.
Dil ke pristol naređena s Venerom pored stoji;
   od ki čas je porođena anđelski dvor dostoji.
Ova pride lipos na svit, da ga uresi rajski;
   ne kažem vam tko je taj cvit, zač ga držu otajski.