Sveznalici
autor: Ante Kovačić




Proletio je čitav sviet
Od sjevera do juga
I u Parizu vidio
Da ljude mori kuga.
Gambettu je posjetio – 5
I odtad opametio.

Od stožera do stožera
Pronosile ga ladje.
I Aziju i Afriku
Na hodočah obadje. 10
U Sahari je našao
Do tristo bačva pieska;
U Hindustanu gledao
Gdje sja komet nebeska.

Na Himalaji proučavo 15
U koprive gdje bije grom;
Sibirijom se ladnom šeto,
Razčinjajuć kamenolom.
Na Kavkazu je gledo čuda:
Gdje smrznut Kozak vatru pali, 20
A s brka mu se santa tali...

Zavirio medj učenjake,
Pa šta tu vidje, Bože moj,
Sakupili se na olinah,
Te zametnuše žilav boj, 25
Deveti koren iz njih vukuć,
I svak za svoj se koren tukuć!
A tamo četa filologa
Sa leksikoni lagum kopa;
Razlieva svud se krv od tinte, 30
Da strepi ista Evropa!
Odjezdio je u Berlin,
Da spozna silne diplomate,
I grozom gledo gotov čin,
Gdje Bismarku je njihov klub 35
Iztrgnuo baš zdravi zub!

Amerika, taj novi pako,
Medj pismoznance primila ga,
I nakon trećeg divnog ploda
Izbacila ga preko praga... 40
A bio je i u Engleza –
No, tuj mu nješto jezik sveza,
I ne će ništa kazat nam,
Nit šalu, da baš pred Londonom
Izljubio se sa Gladstonom. 45

I konačno razmišljat stade,
Da održi još svoju rieč:
Povrati se u šaren Beč;
Odatle dodje ravno kući,
I sada medju nami buči: 50
„Da maleni smo, šaka ljudi,
Da opore smo, tvrde ćudi,
Da odbrojeni nam su dani,
Da od nas ne će ništa bit!
Od jačeg da smo progutani, 55
A ipak vazda ostati će
I ovca ciela – i vuk sit!
Ne mutimo im bistru česmu,
Na vrutku što je slastno piju;
Već pjevajmo si staru pjesmu: 60
Poljubimo ih, kad nas biju!
Ta davaju nam sve, što treba,
Od soli – pa do kore hljeba!
Mi tek smo s njimi sve – i sva,
A bez njih – prazna ništica!“ 65

٭ ٭ ٭

I tako dalje sveznalci nas pute, –
O danajskih nam prodičući darih;
Hrvati ipak, – hvala Bogu – šute:
Od sunčane se ugibljuć topline –
Dok vruća krv u žilah od nje stine, 70
Dok groznica nas od nje zmijska trese
I žive kosti hoće da raznese...