Sve se završava smrću
| Biblija, ekumenski prijevod; preveo: Tomislav Dretar Sve se završava smrću |
16 Ja sam još vidio pod suncem3 da u sjedištu suđenja, ondje bijaše opakost, i da u sjedištu pravde, ondje bijaše opakost.
17 Ja sebi rekoh u sebi: Bog će suditi pravednom i opakom, jer ima tu jedno vrijeme za svaku stvar i svako djelo4.
18 Ja sam sam sebi u sebi rekao: o sinovima Adamovim5, da ih Bog htjedne iskušati; tad će se vidjeti da oni nisu drugo ništa do životinje.
19 Jer, sudbina sinova Adamovih to je sudbina životinje, to je jedna istovrsna sudbina: kakva je smrt ove ovdje, takva je i smrt one ondje, oni su svi jedan istovjetan dah: nadmoćnost čovjekova nad životi- njom je ništavna, jer sve je taština.
20 Sve ide k jednom jedinstvenom mjestu, sve dolazi iz prašine, i sve se vraća u prašinu.
21 Tko poznaje dah sinova Adamovih koji se uspinje, on, prema gore, dok dah životinja silazi prema dolje, k zemlji1.
22 Ja sam vidio da nema ničeg boljeg za čovjeka nego da se raduje djelima svojim, jer takav je njegov dio. Tko će naime njega dovesti vidjeti što će biti poslije njega?
